Na šporetu nije bilo lonca, a na naslonu stolice nije visio Sanjin džemper. Vedran je ušao u stan u devet, uvjeren da će ga dočekati ista primjedba o kašnjenju. Umjesto nje dočekalo ga je zujanje frižidera. Nazvao ju je. Telefon je ostao nedostupan.
U početku se naljutio. Nije volio kad planovi nisu jasni, premda svoj dolazak rijetko najavi. Onda je vidio da nema ni torbe za vikend. Na kuhinjskom stolu ležala je prazna koverta. Sanja je prošle noći rekla da više ne želi razgovarati s čovjekom koji se javlja samo da objasni zašto opet neće doći.
Sjeo je bez skidanja kaputa. Sjetio se kako su nekad u toj kuhinji plesali dok se kuhala tjestenina. Posljednjih mjeseci dolazio je sit s poslovnih večera i pitao šta ima za pojesti. Sanja je ostavljala tanjir u frižideru. On je to smatrao dokazom da je sve, uprkos njenim riječima, uglavnom dobro.
Otvorio je bilježnicu i počeo pisati. Obećao je da će petkom završavati ranije, da neće dogovarati vikende bez nje i da će prestati koristiti posao kao odgovor na svako pitanje. Pisao je brzo, gotovo ljutito. Tek kad je ispunio stranicu, primijetio je koliko konkretnih stvari zna, a mjesecima tvrdi da ne razumije šta ona traži.
Vrata su se otvorila prije ponoći. Sanja je ušla s mokrom kosom i torbom. Njena sestra se razboljela, pa je otišla ostati uz nju dok se ne vrati zet. Ostavila je poruku, ali na drugoj strani koverte. Baterija joj se ispraznila. Vedran je osjetio takvo olakšanje da je odmah počeo govoriti kako je bespotrebno brinuo.
Kad je prijatelj nazvao zbog subotnjeg izleta, gotovo je automatski rekao da dolazi. Sanja je u međuvremenu pročitala otvorenu bilježnicu. Nije vikala. Samo je okrenula stranicu prema njemu dok je još držao telefon.
Vedran je zastao. Prijatelju je rekao da će se javiti sutra. Sanja je sjela nasuprot njega i pitala želi li stvarno išta od napisanog ili samo želi da se više ne uplaši.
Nije znao odgovor koji bi zvučao lijepo. Rekao je da ne zna kako da se promijeni odjednom. Dogovorili su jedan petak i jedan razgovor bez telefona, pa da vide. Sljedećeg petka došao je na vrijeme. Večera ga nije čekala. Sanja je bila spremna, obuvena, s ključevima u ruci. Rezervisala je sto za dvoje.