Svake srijede dolazio je s crtežima na debelom papiru i naručivao crnobijele kopije. Alma je primijetila da nosi isti džemper, da pažljivo broji sitni novac i da se uvijek zahvali kao da mu je učinila nešto posebno. Pretpostavila je da je umjetnik u lošem periodu. Ta pretpostavka ubrzo je postala cijela priča koju je sama sebi pričala.
Zvao se Roko. Jednom je ostao duže jer se zaglavio papir, pa su razgovarali o starim zgradama. Alma je rekla da voli nacrte s bojom. On je odgovorio da ponekad jedna pogrešna boja promijeni sve. Njoj je to zvučalo kao lijepa rečenica nekoga ko ne može priuštiti štampu u boji.
Kad je naredne sedmice ostavio dokumente i zamolio da ih preuzme pred zatvaranje, odlučila ga je iznenaditi. Posvijetlila je pozadinu, obojila nekoliko površina i uklonila sitne oznake koje su joj djelovale kao mrlje. Napravila je novu, urednu mapu. Uz nju je stavila kafu iz obližnjeg lokala.
Roko je pri otvaranju mape problijedio. Oznake nisu bile mrlje. Pokazivale su razliku između postojećeg zida i planirane intervencije. Dokumenti su bili dio anonimnog konkursa, s preciznim pravilima prikaza. Rok je isticao te večeri. Alma ga je slušala dok joj je lice gorjelo, shvatajući da je od nje tražio kopiranje, a ona odlučila bolje poznavati njegov posao.
"Mislila sam da će ti pomoći", rekla je.
"Znam. Ali nisi pitala."
Originalne datoteke bile su sačuvane. Alma je zatvorila radnju, ostavila samo jedno svjetlo i sve odštampala ponovo o svom trošku. Roko je ostao slagati stranice. Nisu pričali dok nisu provjerili posljednju oznaku. On je zatim predao dokumente putem službenog portala, a ona mu vratila novac za cijelu narudžbu.
Tek poslije je saznala da džemper nosi jer ga voli, da kovanice skuplja po autu i da radi kao arhitekta, sasvim pristojno plaćen. Nije mu trebao pokrovitelj. Alma je priznala da joj se sviđa i da je izabrala najgori mogući način da to pokaže.
Roko se prvi put te večeri nasmijao. Rekao je da bi kafa bila dovoljna da nije došla s preuređenim projektom. Naredne srijede stigao je bez papira. Pitao je je li slobodna poslije šest. Alma je pogledala sat, pa njega. "Jesam. I ovaj put ću prvo pitati kakvu kafu piješ."