Auto je bio plav, s previše prostora za ljude koji se uglavnom voze sami. Sead ga je obilazio oduševljeno, dok je Ivona u sebi ponavljala iznos koji bi morali odvajati svakog mjeseca. Razgovarali su o kupovini, ali nisu donijeli odluku. Dogovor je bio samo da pogledaju. Prodavač je prišao s ključem i rekao da mu je drago što su se oboje odlučili za isti model. Ivona je pogledala Seada, koji se već smiješio kao da je posao završen.
Rekla je da još razmišljaju. Sead joj je stavio ruku na rame i ponovio nešto o njenoj prirodnoj opreznosti. Prodavaču je namignuo prijateljski, stvarajući malo savezništvo u kojem je ona predstavljena kao osoba koja uvijek usporava radost. Ivona je to poznala. Tako je nastala odluka o skupom odmoru, tako su pristali na porodični ručak koji ona nije mogla pripremiti. Pred drugima je Sead govorio u množini, a njeno ne poslije je izgledalo kao kvarenje već postignutog dogovora.
Prodavač je počeo objašnjavati sljedeće korake. Ivona ga je prekinula i rekla da nije pristala na kupovinu. Glas joj je zvučao tvrđe nego što je namjeravala, jer je morala proći kroz dvije tuđe rečenice da bi se čula. Sead je pocrvenio. Rekao je da to mogu raspraviti kasnije. Ona je odgovorila da kasnije dolazi poslije papira na kojima se upravo ponaša kao da je sve riješeno. Prodavač se povukao i ostavio im prostora.
U autu kojim su došli Sead je optužio Ivonu da ga je ponizila. Pitala ga je je li joj ostavio način da kaže istinu a da ga ne ispravi. Tvrdio je da je znao kako će se na kraju složiti. U tome je bio problem: njeno mišljenje za njega je postalo privremena prepreka do odgovora koji već smatra konačnim. Nije tražila da se odreknu svakog većeg plana. Tražila je da plan bude zajednički prije nego što dobije publiku.
Vratili su se kući bez novog auta. Nekoliko dana gotovo nisu razgovarali o novcu. Onda su sjeli za sto i pregledali šta zaista mogu priuštiti. Ivona nije odmah ublažila svoj stav da bi nagradila njegovo učestvovanje. Izabrali su da zadrže postojeći auto još neko vrijeme. Sead je sam nazvao prodavača i objasnio da odluka nije bila donesena, bez rečenice o ženi koja se predomislila.
Mjesec kasnije prijatelji su ih pozvali na putovanje. Sead je krenuo reći da dolaze, pa zastao i pogledao Ivonu. Nije to bio pogled kojim traži da ona sačuva mir. Pitao je želi li uopće ići. Rekla je da želi, ali da prvo provjere datume. Odgovor nije bio naročito uzbudljiv. Upravo zato joj je bilo lakše povjerovati da ovog puta množina zaista uključuje i nju.