Svakog četvrtka u devet Anja je izlazila iz svoje zgrade, a Ognjen iz iznajmljene sobe u drugom gradu. Njegov novi posao trebao je trajati godinu dana. Razgovarali su preko slušalica dok je ona obilazila stadion, a on kanal iza fabrike. Naučila je kada prolazi voz i na kojem dijelu staze vjetar proguta njegove riječi. On je po njenom disanju prepoznavao posljednju uzbrdicu prije kuće.
Kad je prvi put došla u posjetu, očekivala je da će grad prepoznati po zvucima. Stanica je, međutim, mirisala na vruće pecivo koje joj nikada nije opisao. Njegova soba bila je manja nego na ekranu. Na stolici je stajala košulja s nepoznatim logotipom, a na prozoru biljka koju mu je poklonio kolega čije ime nije znala. Ognjen je živio cijele dane između njihovih razgovora.
U četvrtak su krenuli prema kanalu zajedno. On je hodao brže nego što je zamišljala, a ona je zastajala pred izlozima koje je tokom poziva prolazio bez komentara. Kod mosta joj je pokazao mjesto gdje se jednom posvađao s njom. Nije se sjećala svađe. Sjećala se da je tada tražila izgubljeni ključ u džepu i odgovorila prekratko. Oboje su se nasmijali, pa odjednom zašutjeli.
Za večerom je pitao može li sebe zamisliti tu. Anja je pogledala mapu grada zalijepljenu iznad stola. Mogla je zamisliti vikend, možda dvije sedmice. Nije mogla odmah zamisliti napuštanje posla koji je tek počela voljeti. "Ne tražim odgovor večeras", rekao je. "Ali stalno pričamo kao da nas na kraju čeka samo jedna moguća odluka." Njihov četvrtak prvi put nije imao unaprijed određen kraj kod njenih ulaznih vrata.
Sutradan je otišao na posao, a ona je sama istražila kvart. Kupila je previše trešanja, izgubila se među jednakim zgradama i pronašla malu baštu otvorenu prolaznicima. Navečer ga je odvela tamo. Nije znao da postoji. Sjedili su na niskom zidu i pljuvali košpice u papirnu kesu, uz veoma nespretnu raspravu o tome koliko dugo im oboma odgovara sadašnji raspored.
Vratila se kući bez dogovora o preseljenju. Sljedećeg četvrtka nazvao ju je iz te bašte. Čula je djecu iza njega, a on je čuo trening na njenom stadionu. "Danas bih radije sjedio", rekao je. Anja je našla klupu. Nisu uključili istu pjesmu niti mjerili koliko su prešli. Dok je pričala o svom danu, prvi put je jasno zamišljala gdje on zaista sjedi.