Lejlin mali restoran bio je zatvoren ponedjeljkom. Ipak, te sedmice pristala je pripremiti večeru za investitora koji je razmatrao zakup susjednog prostora. U poruci je stajalo da dolazi s poslovnim partnerom. Kad se pojavio sam, s ružama i bocom vina, konobarica je pogledala prema kuhinji.

"Partneru je iskrsnulo nešto", rekao je Ognjen. Nije spustio ruže na pult, nego ih je pružio Lejli kao da je već prihvatila ulogu žene koja ih očekuje. Ona je zahvalila i stavila cvijeće u bokal za vodu. Pokazala mu je sto pored prozora, postavljen za dvije osobe.

Ognjen je znao da joj je muž arhitekta na privremenom poslu u drugom gradu. Tokom telefonskih pregovora nekoliko puta je rekao da je šteta što tako lijepa žena večera sama. Lejla je tada odgovorila da uglavnom večera s osobljem. Mislila je da je dovoljno jasna.

Za predjelo je poslužila pitu od luka. Glavno jelo bilo je pečeno povrće s istim lukom, a uz salatu je donijela njegov blago ukiseljeni oblik. Ognjen je kušao i pohvalio jelo. Onda se nasmijao. "Sve na istu temu? Zar nemaš nešto uzbudljivije za ovakvog gosta?"

Lejla je sjela na drugu stranu stola, s fasciklom za zakup. "Isti sastojak može imati mnogo lica. I dalje mu se ne mijenja ime." Otvorila je fasciklu. "Ovo je poslovna večera. To se također ne mijenja zato što ste došli sami." Njegov osmijeh je ostao, ali više nije znao gdje da ga usmjeri.

Pokušao je sve proglasiti šalom. Rekao je da ozbiljne žene previše razmišljaju o bezazlenoj pažnji. Lejla nije branila svoju ozbiljnost. Pozvala je konobaricu da donese treći tanjir i zamolila je da im se pridruži. Ognjenu je ponudila da prođu ugovor ili da dobije račun. Izabrao je ugovor, prvi put izgovarajući konkretna pitanja.

Sutradan je poslao ponudu s boljom cijenom i ličnu poruku koja nije imala veze s nekretninom. Lejla je odgovorila samo na poslovni dio, odbivši saradnju. Prostor su tri mjeseca kasnije unajmili keramičarka i knjigovezac. Nisu imali velika obećanja, ali su plaćali uredno i ponekad posuđivali stolice za radionice.

Kad se muž vratio, Lejla mu je ispričala večeru dok su čistili grašak. Pitao je kakav je bio desert. "Nije ga naručio", odgovorila je. On je izvadio dvije kruške iz kese i počeo ih guliti. Večer se nastavila uz običnu hranu i razgovor koji nije tražio da bilo ko pogađa šta se zapravo nudi.