Kad je došla pomoći sestri da isprazni staru vikendicu, Vildana je ponijela rukavice i sendviče za troje. Na vratima je zatekla Haruna, nekadašnjeg susjeda kojem je prije dvadeset godina posuđivala kasete. Sestra ga je pozvala da odveze teže stvari. Bio je širi u ramenima i sporiji pri ustajanju, ali se smijao istim kratkim smijehom. Odmah je rekao da je sve isto. Vildana je pogledala praznu sobu i odgovorila da baš ništa nije isto.
Vikendica je nekad bila mjesto njihovih studentskih okupljanja. Spavali su na tankim madracima, uvjereni da udobnost pripada ljudima bez mašte. Sada su oboje tražili gdje mogu sjesti a da ih ne zabole leđa. Harun je pronašao njihovu staru svesku s planovima za putovanje koje nikad nisu ostvarili. Čitao je naglas smione rečenice, a Vildana se prepoznala samo po rukopisu. Djevojka koja ih je napisala nije još znala koliko će voljeti mirna jutra.
Kad je sestra otišla po kombi, ostali su sami među kesama. Harun ju je pitao sjeća li se noći kad su skoro ostali zaključani na balkonu. Sjećala se. Nije se sjećala da joj je tada htio reći kako mu se sviđa. Izgovorio je to sada uz osmijeh koji je pokušavao umanjiti važnost priznanja. Vildana je osjetila iznenadnu nježnost, ali i otpor prema ideji da joj se nudi samo nastavak propuštene scene.
Rekla je da bi je danas možda smatrao dosadnom. Razvela se, radila od kuće i vikendom ponekad nije željela vidjeti nikoga. Harun je priznao da više ne podnosi duga putovanja i da mu je najdraži dio dana odlazak po hljeb. Smijali su se koliko slabo te navike pristaju uz njihove stare planove. Onda ju je pitao šta sada voli slušati. Prvi put tog popodneva razgovor nije imao riječ nekad.
Kad su iznijeli posljednji madrac, kuća je zazvučala šuplje. Harun je predložio da sačuvaju svesku, a Vildana ju je predala sestri. Nije trebala dokaz da je mladost postojala. Na povratku je prihvatila njegov poziv na kafu, ali zamolila da ne idu u stari studentski kafić. Izabrali su mali lokal koji nijedno nije poznavalo. Nije bilo zajedničkih uspomena koje bi popunile svaku pauzu.
Njihov prvi pravi sastanak trajao je kratko jer je Vildana morala završiti posao. Harun je nije zadirkivao da je postala ozbiljna. Poslao joj je uvečer pjesmu koju je spomenula, sasvim novu, bez poruke o boljim vremenima. Slušala ju je dok je sklanjala rukavice. Sutradan ga je pozvala da zajedno kupe hljeb. Nije zvučalo kao mladalačka avantura, ali joj je srce ipak ubrzalo dok je čekala odgovor.