Sabina mi je donijela aparat za kafu kad sam se uselila. Rekla je da je njen stari, iako je kutija izgledala nova, i da će joj biti drago da ga koristim. Poslije je našla majstora, posudila zavjese i nekoliko puta donijela ručak. Bila sam sama nakon prekida duge veze i njena pažnja mi je značila više od svih stvari. Nisam brojala poklone jer sam vjerovala da ih ni ona ne broji.
Prvi zahtjev stigao je kao molba za malu pomoć. Trebalo je srediti tabelu narudžbi za njenu prodavnicu, a ja sam radila s brojevima. Završila sam je uvečer. Zatim je trebalo odgovoriti kupcima, pripremiti obračun, ostati dostupna tokom vikenda. Kad bih rekla da imam svoj posao, Sabina bi spomenula aparat za kafu ili zavjese koje još vise u mom prozoru. Govorila je to kroz šalu, pa sam se i ja smijala dok otvaram računar.
Jedne nedjelje zvala me usred ručka s novim partnerom. Nije bilo hitno, ali je željela da posao bude gotov odmah. Rekla sam da mogu tek u utorak. Njena tišina trajala je dovoljno dugo da osjetim poznatu krivicu. Onda je rekla kako je mislila da za mene može računati na isto što je sama dala. Pogledala sam čovjeka preko puta i shvatila da ponovo objašnjavam zašto moram otići iz vlastitog popodneva.
U utorak sam joj vratila zavjese i aparat. Iznenadila se, zatim uvrijedila, tvrdeći da poklone nikad ne treba vraćati. Rekla sam da ne vraćam prijateljstvo, nego stvari koje su postale račun bez iznosa. Sabina je optužila mog partnera da me promijenio. Bilo joj je lakše zamisliti njegov uticaj nego čuti moju odluku. Pokazala sam joj ponudu za posao koji je tražila, s cijenom i jasno navedenim satima.
Nije je prihvatila. Nekoliko sedmica nismo razgovarale. U stanu je bilo neobično bez zavjesa, a kafa iz džezve tražila je više pažnje. Nedostajala mi je Sabina, posebno u večerima kada bih se sjetila koliko je puta sjedila sa mnom dok mi je bilo teško. Nisam te trenutke prepravila u laž samo zato što je kasnije postupila loše. Ipak, nisam više željela da zahvalnost postane posao s neograničenim radnim vremenom.
Naš sljedeći susret dogodio se u redu na pijaci. Pitale smo jedna drugu kako smo, nespretno kao daleke poznanice. Sabina je rekla da je zaposlila nekoga za narudžbe. Odgovorila sam da mi je drago. Nije ponudila kafu, a nisam ni ja. Razmijenile smo osmijeh koji nije obećavao povratak na staro. Kod kuće sam kupila zavjese od novca zarađenog vlastitim radom i birala ih skoro čitavo popodne.