Na narudžbi su pisala dva imena i broj dvadeset. Selma je prepoznala njegovo ime prije nego što je pročitala broj telefona. Torta je bila za godišnjicu braka čovjeka s kojim se viđala devet mjeseci. Njegova žena tražila je jednostavan ukras, malo manje šećera i posvetu o zajedničkim godinama. Selma je stajala u radionici s vrećicom mljevenih oraha u ruci, dok je pripravnica čekala da joj kaže koji kalup da pripremi.
Znala je da je oženjen. Nije sebi mogla ponuditi onu lakšu priču. Govorio je da u braku odavno nema bliskosti, a ona je prestala postavljati pitanja čim su odgovori postali neugodni. Sada je žena s kojom navodno dijeli samo adresu birala boju slova za zajedničku godišnjicu. Selma nije znala znači li to sretan brak. Znala je samo da će njene ruke, ako prihvati posao, napraviti ukras za laž u kojoj već učestvuje.
Nazvala ga je tokom pauze. Rekao je da nije znao gdje je supruga naručila tortu i da ne treba miješati posao s privatnim životom. Ta rečenica bila je toliko uredna da je Selma osjetila mučninu. On je već sve pomiješao, samo je njoj sada dodijelio obavezu da izgleda profesionalno. Zamolila ga je da do večeri sam kaže ženi. Odgovorio je da nije pravi trenutak. Selma je shvatila da taj trenutak u njegovom rasporedu vjerovatno nikada ne postoji.
Sutradan je nazvala naručiteljicu. Rekla je prvo da ne može napraviti tortu, pa objasnila zašto. Nije govorila kako se zaljubila niti koliko joj je teško. Žena je dugo šutjela. Zatim je pitala zna li Selma da je oženjen. Rekla je da zna. Razgovor se završio zahtjevom da se uplata vrati istog dana. Selma je vratila novac i preporučila drugu radionicu samo kad je žena to zatražila.
On je došao ljut, uvjeren da je priznanje način da ga natjera da izabere nju. Selma je ostala iza radnog stola. Rekla je da ne bira između dvije torte i da ona više ne želi biti dio tog rasporeda. Nije izgledala snažno. Ruke su joj se tresle dok je sklanjala orahe. Pripravnica je bila u drugoj prostoriji i nije morala postati publika njihovom kraju.
Nekoliko dana kasnije Selma je oprala kalup koji nikada nije upotrijebila. Nije dobila oprost niti vijest šta se desilo s njihovim brakom. Dobila je tišinu koju ovaj put nije pokušala popuniti njegovim porukama. Na sljedećoj narudžbi trebalo je pisati samo nečije ime. Ispisala ga je polako, pazeći da nijedno slovo ne pređe preko ivice.