Povrat poreza bio je manji nego što se Vesna nadala, ali veći od nule. Odmah ga je rasporedila u glavi: popravka kuhala, zamjena zavjese, poklon za partnerovu godišnjicu rada. Za sebe nije planirala ništa. Taj dio računice nestao je toliko davno da ga više nije primjećivala.

U robnu kuću ušla je gladna. Cijelo jutro je uređivala tuđe rasporede u kancelariji, a prije toga odvezla partnera na pregled i ostavila ručak njegovoj majci. Kraj kase je prstima dotakla svilenu maramu boje šljive. Prodavačica ju je pitala želi li je probati. Vesna je skoro rekla da samo gleda, pa stala pred ogledalo.

Uz maramu joj lice nije izgledalo mlađe. Izgledalo je njeno. Kupila ju je i sjela u kafić u koji je ranije ulazila samo na poslovne sastanke. Naručila je ručak koji se jede polako. Nije odgovarala na poruke desetak minuta, a niko se zbog toga nije našao u ozbiljnoj nevolji.

Za susjednim stolom sjedio je stariji muškarac s programom kina. Pitao je zna li gdje je druga dvorana. Razgovarali su o filmu koji je ona davno željela pogledati. Kad je krenuo, Vesna je kupila kartu za isto prikazivanje, ali su sjedili odvojeno. U mraku je dva sata pripadala priči koju nije morala organizovati.

Na izlazu ih je vidjela partnerova kolegica. Pozdravila je Vesnu onim usporenim tonom kojim ljudi već pripremaju pitanje za nekog drugog. Do večeri je partner Darko znao da je viđena "s nekim gospodinom". Dočekao ju je uz nemarno izgovoreno pitanje gdje je bila. Vesna je skinula maramu i ispričala dan bez izostavljanja.

"Mogla si me pozvati", rekao je. Ona je odgovorila da je mogla, ali je tog dana željela sama odlučivati. Njega je zaboljelo više nego priča o nepoznatom muškarcu. Sjeo je i priznao da ne pamti kada je posljednji put pitao šta bi ona rado radila. Vesna nije tražila da joj vrati utorak u obliku velikog izvinjenja.

Dogovorili su novu podjelu obaveza i vrijeme koje svako može potrošiti bez pravdanja. U petak je Darko otišao po majku, a Vesna završila ranije. Nazvala ga je iz grada i pozvala na kasno prikazivanje filma. Prihvatio je, iako mu naslov nije obećavao ništa zanimljivo.

Pred kinom ju je prepoznao po marami. Dok je tražio karte, primijetio je da se smije sama za sebe. Pitao je zbog čega. Pokazala mu je plakat: film je bio loša komedija koju nijedno nikada ne bi izabralo unaprijed. Ušli su ipak, spremni potrošiti jednu večer na nešto što nikome nije bilo potrebno.