U Mirninom podrumu stajali su skije, gramofon i sprava za pravljenje tjestenine. Skije su pripadale vezi s Damirom, ploče godinama s Filipom, a tjestenina posljednjem pokušaju zajedničkog života s kuharom. Ništa nije željela baciti. Svaki predmet dokazivao je da je nekad znala o čemu treba razgovarati.
Prijatelji su je zvali prilagodljivom. Kad bi se zaljubila, lako je naučila pravila sporta, imena bendova ili razliku između dvije vrste brašna. Govorila bi "mi volimo" već poslije trećeg izlaska. Partnerima je to prijalo dok ne bi shvatili da se iza njihovog slaganja ne čuje drugi glas.
Poslije posljednjeg raskida otišla je prodati dio ploča. Prodavač u maloj muzičkoj radnji pitao ju je koju želi zadržati. Mirna je navela najskuplju. On je ponovio pitanje, sporije: "Koju želite slušati?" Nije imala odgovor. Osjetila je neprijatnost kao kad zaboravi vlastitu adresu.
Prodavač se zvao Andrej i vodio je večernju emisiju na lokalnom radiju. Ponudio joj je da donese pet pjesama za rubriku o ljudima koji ne rade u muzici. Mirna je prihvatila prije nego što je shvatila koliko će joj biti teško. Kod kuće je slušala ploče bivšeg partnera i svaka je zvučala kao tuđa dnevna soba.
Nazvala je sestru. Ova ju je podsjetila da je nekad voljela stare zabavne pjesme koje su pjevale tokom ljetovanja. Mirna ih je našla i prvi put pustila bez potrebe da opravdava ukus. Jedna joj se više nije sviđala. To ju je, neobično, obradovalo. Mogla je promijeniti mišljenje a da se ne mijenja osoba kraj nje.
U emisiji se zbunila, pogrešno izgovorila ime autora i rekla da je jedna pjesma podsjeća na pokvareni porodični auto. Andrej nije prekidao da doda stručnu zanimljivost. Poslije je pitao želi li kafu. Mirna je pristala, pa odmah dodala da ne voli jazz, koji je svirao u njegovoj radnji.
"Dobro je da znam", rekao je.
Počeli su se viđati, ali ona nije kupila nijednu njegovu omiljenu ploču samo da bi imala šta reći. Zadržala je čas keramike utorkom i nedjeljne šetnje sa sestrom. Jedne večeri Andrej je predložio koncert koji je njoj zvučao naporno. Rekla je da ide sam i da će ga sačekati kod kuće s knjigom. Kad je otišao, tišina je bila sasvim ugodna. Mirna je pustila svoju pjesmu, dovoljno glasno da je čuje iz kuhinje.