Faruk je stigao na stanicu s dvije kifle i koferom koji je Aida zaboravila u njegovom autu. Ona je stajala kraj vagona, umotana u šal, i telefonirala nekome iz novog ureda. Selila se zbog posla. Govorila je samouvjereno, sve dok ga nije ugledala kako trči između putnika i pokušava sačuvati kafu.
Poznavali su se osam godina. Isprva je Aida bila supruga njegovog kolege, pa su se viđali na večerama gdje je Faruk uvijek sjedio prekoputa nje. Poslije njenog razvoda nastavili su odlaziti na predstave, popravljati police i razmjenjivati poruke o besmislenim sitnicama. Nikad nisu promijenili naziv tog odnosa.
Faruk je mislio da bi priznanje bilo nepristojno prema nekadašnjem prijateljstvu s njenim bivšim mužem. Aida je mislila da on traži društvo, ništa više. Povremeno bi jedno od njih počelo izlaziti s nekim, a drugo se ponašalo izuzetno razumno. Onda bi slijedile sedmice bez poziva, koje su oboje objašnjavali zauzetošću.
Sad je odlazila u drugi grad. Faruk joj je pomogao podići kofer, ali nije puštao ručku. Aida je rekla da će propustiti voz ako je nastavi držati. On se izvinio. U toj besmislenoj maloj odgodi odjednom je stalo svih osam godina.
"Volio bih da ostaneš", rekao je.
Aida ga je pogledala pažljivo. Nije željela još jednu rečenicu koju može razumjeti na dva načina. Pitala je govori li to prijatelj koji će biti usamljen ili čovjek koji nešto želi s njom. Faruk je prvi put odgovorio bez ograde.
Voz se pripremao za polazak. Aida mu je rekla da ga voli, ali da neće odustati od posla koji je birala mjesecima zato što je on pronašao hrabrost u posljednjoj minuti. Nije rekla grubo. Dodirnula mu je obraz i zamolila ga da, ako misli ozbiljno, dođe za dvije sedmice. Tada će moći razgovarati bez zvižduka i otvorenih vrata vagona.
Faruk je ostao na peronu s njenom vrećicom kifli. U vozu je Aida shvatila da je uzela pogrešnu kafu. Poslala mu je fotografiju, ali on ovaj put nije odgovorio samo šalom. Kupio je kartu za datum koji mu je predložila.
Kad je došao, njen novi stan još je mirisao na boju. Proveli su vikend razgovarajući o udaljenosti, poslu i tome šta svako može pružiti. U nedjelju ga je Aida ispratila na stanicu. Rastanak ih nije učinio hrabrim. Sada su hrabrost morali ponijeti sa sobom kući.