Petar je rekao da stalno zapinju na istom mjestu jer niko ne sluša dovoljno mirno. Predložio je razgovor s čovjekom koji pomaže ljudima rješavati nesporazume. Nije ga nazvao terapeutom, samo neutralnim posrednikom kojeg je našao preko poznanika. Maja je pristala. Već mjesecima pokušavali su odlučiti hoće li se preseliti u kuću njegovih roditelja ili nastaviti plaćati vlastiti stan.
Čovjek se zvao Goran i došao je s malom bilježnicom. Sastali su se u mirnom dijelu kafića. Prvo je pitao svakoga šta želi, zatim je pažljivo sažeo njihove odgovore. Maja je osjetila olakšanje kad je čula vlastiti strah od života pod stalnim nadzorom izgovoren bez podsmijeha. Pomislila je da možda napokon mogu razgovarati, a da ona ne ispadne žena koja mrzi tuđe roditelje.
Onda su pitanja postala neobično usmjerena. Goran je pitao može li zahvalnost ponekad izgledati kao ustupak. Petra je pohvalio što razmišlja o porodičnoj imovini, a Maju zamolio da preispita potrebu za potpunom samostalnošću. Nije pitao kakve uslove roditelji postavljaju. Kada je spomenula da već traže da im svakog dana javlja kad dolazi, rekao je da stariji ljudi često brigu izražavaju nespretno.
Maja je ustala do toaleta. Pri povratku je čula kako Goran govori Petru: "I tvoja je mama uvijek tako radila kad smo bili na fakultetu." Petar je podigao pogled i vidio je. Na stolu je ostala otvorena bilježnica s njenim iskreno izgovorenim strahovima. Sjela je i upitala koliko se dugo poznaju. Goran je zatvorio bilježnicu prije nego što je odgovorio.
Bili su prijatelji skoro dvadeset godina. Petar ga je zamolio da pomogne jer njemu Maja više ništa ne vjeruje. Goran je tvrdio da ga prijateljstvo ne sprečava da bude pravedan. Maja je pitala zašto su ga onda morali sakriti. Obojica su zašutjela. Nije ostalo mnogo od neutralnog čovjeka kada je trebalo odgovoriti na pitanje koje nije pripremio.
Maja je uzela svoj kaput i platila piće. Petar je krenuo za njom, objašnjavajući da samo želi da ostanu zajedno. Ona je rekla da se za zajednički život ne može glasati dva protiv jedan. Naredne sedmice produžila je najam stana samo na svoje ime, a Petar se vratio roditeljima. Goran mu je pomogao prenijeti stvari. Maja ih je gledala s vrata dok su nosili sto i prvi put nije imala potrebu nikoga uvjeravati gdje treba da stoji.