Ajla je na pčelarski kurs došla zato što je naslijedila malo zemljište, a ne zato što je bila hrabra. Kad je prvi put obukla zaštitno odijelo, odlučila je da će ostatak dana disati plitko i slušati svaku instrukciju. Žena pored nje imala je smiren glas i rupicu na rukavici koju je voditelj odmah zamijenio. Ajla je zapamtila glas. Lice se iza mreže jedva vidjelo.

Tokom nastave stajale su zajedno. Žena se zvala Ema i nije pokušavala izgledati iskusnije nego što jeste. Kad bi nešto propustila, ponovo bi pitala. Ajli se to svidjelo više od bilo kojeg znanja. Poslije časa ostale su nekoliko minuta kod ograde, još pod mrežama, jer su čekale da im drugi vrate torbe iz zaključane prostorije.

Ema je rekla da zemljište dijeli s bratom, koji očekuje da ona radi sve što ne uključuje traktor. Ajla se nasmijala i ispričala nešto slično o svom ujaku. U razgovoru je Ema usput spomenula bivšu djevojku. Ajla je ostatak rečenice slušala s neočekivanom pažnjom. Već je pripremala poziv na kafu kad ih je voditelj pozvao da vrate opremu, a Emin telefon zazvonio.

Sljedeće sedmice Ajla je došla ranije. Prišla je ženi s kratkom kosom koja je stajala kraj istog ormara i pitala da li ona stara kafa još važi. Žena je zbunjeno rekla da sigurno može vrijediti nova. Ajla je počela objašnjavati njihov razgovor o bratu, traktoru i bivšoj djevojci. Žena se nasmijala. "Ja imam muža i prodajem traktore", kazala je. "Mislim da tražiš nekog zanimljivijeg."

Ema je stajala iza nje, noseći dvije prazne kante. Čula je dovoljno da shvati. Ajla je poželjela ponovo navući mrežu i ostati ispod nje do zime. Umjesto toga okrenula se i pozvala pravu ženu na kafu, ovog puta imenom. Ema je pristala, a prodavačica traktora im je preporučila mjesto gdje se navodno služi najbolja pita u okolini.

Bez odijela i rukavica Ema je izgledala drugačije nego što je Ajla zamišljala. Imala je pjegice, brz osmijeh i naviku da podvuče jednu nogu pod stolicu. Glas je bio isti. Pričale su dugo, sve dok konobar nije počeo sklanjati prazne stolove. Ajla je priznala da je bila sigurna da će je prepoznati po očima. Ema je rekla da su joj na prvom času bile zatvorene od straha skoro pola vremena.

Na narednom kursu prodavačica traktora pitala je kako napreduje podjela zemljišta. Ajla je odgovorila da još nisu stigle do tih ozbiljnih pitanja. Ema joj je dodala rukavice, obje iste veličine. Tog dana Ajla je prvi put kroz mrežu primijetila i boje cvijeća oko sebe, umjesto da gleda samo gdje smije staviti stopala.