Lejla je na kuhinjski sto spustila novac još vlažan od pare. Rekla je da joj je učenica unaprijed platila šest časova klavira. Adnan je podigao pogled s crteža i pitao kako se djevojka zove. "Sara", odgovorila je. Ime je pročitala na računu iz pekare koji je ležao kraj šolje.
Od vjenčanja su živjeli u stanu u kojem se svaka soba koristila dvaput. Spavaća je ujutro postajala atelje, a hodnik prostor za vježbanje. Oboje su bili u tridesetim i oboje su mislili da drugi zaslužuje još jednu priliku. Njihove porodice već su savjetovale stalne poslove, onim blagim glasom od kojeg sve zvuči kao ukor.
Lejla je počela peglati posteljinu u hotelskoj praonici. Privatnih učenika nije bilo. Poslije smjene mazala je ispucale prste kremom bez mirisa i sjedala za klavir, dovoljno kratko da Adnan čuje nekoliko ljestvica. Onda bi ga pitala šta je toga dana nacrtao. On joj je pokazivao radove i tvrdio da pregovara s izdavačem.
Jednog četvrtka rukavica joj je zapela za metalni rub kolica. Posjekotina je bila mala, ali nadzornica ju je poslala u susjednu prostoriju po zavoj. Tamo je, kraj sušilice, stajao Adnan u sivom radnom prsluku. U ruci je držao rezervni remen. Niko nije progovorio dok mašina nije završila svoj glasni krug.
"Izdavač ima dobru ventilaciju", rekla je Lejla.
On je spustio alat. Već mjesec dana popravljao je opremu hotela preko rođakove firme. Novac koji je nazvao avansom za ilustracije bio je plata. Nije joj rekao jer je vjerovao da će prestati svirati ako pomisli da on odustaje od crtanja. Ona mu je objasnila gotovo istu stvar, samo obrnutim redom.
Kući su išli pješice, preumorni za ljutnju koju su oboje očekivali. Na mostu je Adnan priznao da mu tajni posao više nije bio najteži dio dana. Najteže je bilo izmišljati uspjeh za večerom. Lejla je nekoliko koraka šutjela, pa rekla da nikad nije tražila uspješnog muža. Tražila je čovjeka kojem može reći da je umorna.
U nedjelju su na frižider stavili raspored. Ponedjeljak je bio njen za muziku, srijeda njegov za crtanje. Ostale večeri nisu morale postati umjetnost. Mjesec kasnije Lejla je dobila prvu stvarnu učenicu, ženu stariju od sebe. Zvala se Jasna. To je ime izgovorila Adnanu s takvim zadovoljstvom da se smijao još dok je postavljao sto.