Damir je imao sedamnaest otvorenih prozora na računaru i nijedan otvoren prozor u kancelariji. Klima je zujala, telefon svijetlio, a na rubu stola hladila se kafa koju je donijela Hana. Nije primijetio da je uz nju ostavila kovertu. Primijetio je tek miris narančine kore na njenom kaputu.

Kad su se upoznali, vodili su malu agenciju iz njenog dnevnog boravka. Ona je pisala tekstove, on pronalazio klijente. Sada su imali zaposlene, salu za sastanke i stan u kojem su razgovori zvučali kao nastavak poslovne prepiske. Hana je nedavno prodala svoj udio i prihvatila posao u biblioteci. Damir je taj odlazak nazivao predahom.

U podne mu je aplikacija prikazala uspomenu na fotografiju staru sedam godina. Hana je sjedila na podu među kutijama, držeći komad pizze. Ispod slike bila je njegova davna poruka: "Možeš li večeras ostaviti svijet drugima i večerati sa mnom?"

Prekopirao ju je u njihov razgovor. Dodao je srce i čekao odgovor, zadovoljan što je konačno učinio nešto spontano. Hana je odgovorila fotografijom koverte koja mu je još ležala kraj tastature. Unutra je bila rezervacija za večeru i cedulja na kojoj je vlastitom rukom, prije tri sedmice, napisao da neće zaboraviti njihovu godišnjicu.

"Znam", otkucao je, pa izbrisao. Zatim je nazvao.

Hana nije bila ljuta na jednu zaboravljenu večeru. Govorila je mirno, s pauzama od kojih mu je bilo teže. Rekla je da joj se udvara kad ga podsjeti fotografija, a ostatak vremena od nje očekuje da razumije. Kad je pokušao objasniti važnost novog ugovora, čuo je sebe kako izgovara potpuno istu rečenicu kao prošlog mjeseca.

"Šta želiš da uradim?" pitao je.

"Odluči šta večeras radiš. Bez toga da ja upravljam i ovim."

Damir nije otkazao posao niti objavio veliku odluku zaposlenima. Predao je pripremljene materijale kolegici, priznao klijentu da poslije šest nije dostupan i izašao. Pred restoranom je ugasio telefon. Hana je već sjedila unutra, u običnom zelenom džemperu. Na njenom licu nije bilo olakšanja koje je očekivao kao nagradu.

Za večerom mu je pričala o starijoj čitateljici koja svake sedmice posuđuje isti roman. Pitao je koji roman, zašto isti, i kako se žena zove. Hana je odgovorila. Prvi put nakon dugo vremena nije pogledala je li završio slušati. Kad je konobar odnio tanjire, Damir je naručio još jedan čaj. Nije imao sljedeći sastanak.