Na polici iznad Emininog radnog stola ostala je svijetla pravougaona mrlja. Tu je godinama stajao njen prvi fotoaparat, težak i izgreban, s trakom koju je sama sašila. Kad je Haris pitao gdje je, rekla je da ga je odnijela na čišćenje. Okrenula se monitoru prije nego što je morao povjerovati njenom licu.
Njihova peta godišnjica dolazila je u mjesecu kada su oba honorara kasnila. Haris je svirao po restoranima, Emina fotografisala proizvode za tuđe prodavnice. U plavoj kutiji držali su novac za vlastiti studio. Ponekad bi je otvorili, prebrojali iste novčanice, pa govorili o velikim prozorima kao da ih već imaju.
Jednom su u izlogu agencije za nekretnine pronašli prostor tačno kakav su zamišljali. Haris je fotografisao oglas, a Emina izračunala koliko bi joj dodatnih snimanja trebalo samo za grijanje. Poslije toga prestali su gledati izloge. Nisu prestali govoriti da će se studio otvoriti. Ta rečenica bila je njihova mala kućna navika, poput ostavljanja upaljenog svjetla dok se drugo ne vrati.
Prošle sedmice Emina je čula kako Haris preko telefona odbija nastup jer mu je pojačalo neispravno. Dan kasnije prodala je stari aparat kolekcionaru. Sačuvala je traku. Kupila mu je malo pojačalo, dovoljno dobro da više ne posuđuje tuđu opremu, i odnijela ga komšinici dok ne dođe godišnjica.
Haris je u isto vrijeme razgovarao s vlasnikom praznog lokala u prizemlju. Prostor je imao veliki prozor, mokar zid i prihvatljivu kiriju. Za depozit je prodao gitaru koju je rijetko iznosio iz kuće. Eminu je uvjeravao da je kod majstora. Kupio je i novu traku za aparat, sasvim nalik staroj, samo bez pohabanog ruba.
Te večeri jeli su krompir iz iste tepsije jer nisu htjeli prati dva tanjira. Emina je prva donijela kutiju. Haris se nasmijao, zatim stao. Iz džepa je izvukao ključ lokala i račun za traku. Nisu odmah shvatili cijelu nesreću. Ona je najprije pitala gdje će uključiti pojačalo. On je pitao čime će otvoriti studio.
"Rezervnom opremom", rekla je napokon. "Imamo je. Samo smo se pravili da bez svojih omiljenih stvari ne postojimo."
Ipak, nije joj bilo svejedno. Zamjerila mu je što je odlučio o kiriji bez nje. On je priznao da mu smeta što njegov kvar nije smatrala zajedničkim problemom. Razgovarali su dugo, sve dok pokloni nisu prestali ličiti na dokaze velikodušnosti i postali dvije odluke koje su trebali donijeti zajedno.
Sutradan su vratili pojačalo i traku. Vlasniku lokala ponudili su da sami okreče zid u zamjenu za dio kirije. Prihvatio je. Na otvorenju je Haris svirao posuđenu gitaru, a Emina fotografisala rezervnim aparatom. Plava kutija stajala je na prozoru, sada puna računa. Na njenom poklopcu napisali su raspored svojih slobodnih večeri.