Lada je došla po posljednja dva otiska u petak, kada je Aleksandar već skinuo natpis s vrata. Stara štamparska presa odlazila je u radionicu mladog kolege, a sitna slova trebalo je razvrstati i spakovati. Lada mu je godinama uramljivala čestitke i male plakate. Poznavali su se dovoljno da razgovaraju o bolnim leđima i lošim zakupodavcima, ali nikada nisu popili kafu izvan prostora u kojem je barem jedno od njih radilo.
Rekla je da ima sat vremena i zavrnula rukave. Aleksandar je pomislio kako joj treba platiti pomoć, premda je znao da bi je takav prijedlog uvrijedio. Nakon razvoda odvikao se od toga da neko ostane bez narudžbe ili računa. Pokazao joj je ladice. Lada je slova podizala pažljivo, okrećući ih prema svjetlu kao minijaturne predmete koji imaju svoju prednju i zadnju uspomenu. Na palcu joj je ostala tamna mrlja.
Tražili su jedno nestalo slovo gotovo pola sata. Nije bilo skupo, niti je zbirka morala biti potpuna prije dolaska kamiona. Ipak su oboje pregledali pod, sto i džepove pregača. Lada ga je našla na prozorskoj dasci, uz mrtvu mušicu. Podigla ga je pobjednički, a zatim zastala. "Sad više nemamo izgovor", rekla je. Aleksandar nije odmah znao misli li na pakovanje, odlazak ili ono što je već dugo stajalo između njihovih običnih razgovora.
Rekao je da bi htio još nešto odštampati. Pripremio je mali red teksta, previše svjestan toga da mu se prsti ne kreću uobičajenom brzinom. Lada je čekala bez zavirivanja. Kada je podigao papir, na njemu je stajalo pitanje hoće li večerati s njim. Ispod nije bilo ukrasnog okvira, datuma ni njegovog nekadašnjeg logotipa. Lada je rekla da joj se pitanje sviđa, ali da bi voljela čuti kako zvuči kada ga izgovori.
Ponovio ga je naglas. Pristala je i priznala da je sat vremena pomoći produžila namjerno. Kamion je stigao prije nego što su završili, pa su posljednje ladice punili zajedno s vozačem. Kada su presu iznijeli, prostor je izgledao nepristojno velik. Aleksandar je stajao na mjestu gdje je godinama birao papir. Lada ga nije požurivala da se raduje slobodi. Samo je ostala uz njega dok nije sam ugasio svjetlo.
Restoran koji je planirao bio je pun. Večerali su u malom lokalu preko puta, s kaputima na susjednoj stolici. Lada je tamnu mrlju na palcu pokušala obrisati salvetom, pa odustala. Aleksandar ju je uhvatio za ruku preko stola. Sutradan je uramila njegov posljednji otisak, ali ga nije odmah odnijela kući. Ostavila ga je iza pulta, tamo gdje će ga vidjeti kada dođe bez razloga vezanog za posao.