Prekrivač je stigao tri dana prije godišnjice. Ljubica je otvorila paket, dodirnula male komade tkanine i pomislila da je odabrala savršen poklon. Krojačici je poslala boje njihove prve kuhinje, komad stare zavjese i crtež rasporeda koji joj se sviđao. Kada je Miran pitao je li ga sama napravila, rekla je da jeste. Njegov osmijeh bio je toliko ponosan da nije dodala nijednu riječ kojom bi vratila priču na stvarnu mjeru.
Miran je prekrivač pokazivao svakome ko dođe. Pričao je o njenom strpljenju, o večerima koje je navodno provela nad šivaćom mašinom dok je on radio. Ljubica je potvrđivala sitnice i izbjegavala velika pitanja. Posudila je od sestre kutiju konca i ostavila je na polici, da njihova kuća napokon dobije tragove rada koji u njoj nikada nije obavljen. Kutija joj je svakog jutra izgledala smješnija, ali je nije sklanjala.
Onda se na jednom uglu rasparao šav. Miran joj je donio prekrivač i zamolio da ga popravi prije nego što se otvor proširi. Nije bio zahtjevan ni sumnjičav. Podrazumijevao je vještinu na koju je sama položila pravo. Ljubica je rekla da će u subotu. U petak je nazvala krojačicu, koja joj je ponudila da popravku napravi za nekoliko minuta. Dok je ugovarala tajni odlazak, pogledala je kutiju konca i prvi put osjetila koliko je cijela stvar postala zamorna.
Miran je slušao bez prekidanja kada mu je priznala. Pitala je hoće li joj oprostiti, a on je rekao da još pokušava razumjeti čemu je laž služila. Objasnila je da joj je on za prošlu godišnjicu napravio policu, vlastitim rukama, i da je htjela uzvratiti nečim jednakim. Miran je pogledao prekrivač. Znao je za boje kuhinje i prepoznao staru zavjesu. Nije znao za mjesece njihovog dogovaranja s krojačicom, jer je Ljubica sav stvarni trud sakrila ispod izmišljene vještine.
Otišli su zajedno na popravku. Krojačica ih je dočekala s povećalom na vrhu glave i pokazala gdje je šav popustio. Miran je zahvalio i izgovorio njeno ime, pažljivo ga pamteći. Ljubica je pitala može li gledati kako zatvara otvor. Nije obećala da će sada naučiti šiti cijele prekrivače. Htjela je razumjeti bar tih nekoliko uboda, bez potrebe da ih pred nekim odmah pretvori u veliki talent.
Kod kuće su vratili prekrivač preko kreveta. Miran ga je nastavio voljeti, ali više nije pričao istu priču gostima. Ljubici je bilo teško čuti ispravku prvi put. Treći put bilo joj je lakše nego kimati na pohvalu koja je pripadala drugoj osobi. Kutiju konca vratila je sestri. Zadržala je samo iglu koju joj je krojačica dala i mali komad tkanine na kojem je šav još bio veoma kriv.