Admir je kostim pronašao na stolici dok je provjetravao stan. Supruga Melisa otišla je na generalnu probu, a on znao koliko ju je brinulo da sve bude spremno. Ponio je haljinu u pozorište, misleći da joj čini uslugu. Domar je otvorio vrata i rekao da te večeri nema nikoga. Predstava koju je Admir spomenuo završila je prije nekoliko mjeseci. Nova grupa vježbala je tek ponedjeljkom.
U hodniku je stajao miris prašine i starog drveta. Admir je držao haljinu na vješalici, previše svečanu za praznu zgradu. Nazvao je Melisu. Rekla je da ne može pričati jer su upravo pred scenom. Nije joj odmah rekao gdje stoji. Zamolio je da dođe kući i dodao da zna da u pozorištu nema probe. S druge strane začulo se pomjeranje stolice, zatim tiho: "Dolazim."
Priznala je vezu s nekadašnjim partnerom iz studentskih dana. Sastajali su se u terminima u kojima je ranije zaista imala probe. Kostim na stolici ostavila je slučajno, nakon sređivanja ormara, ali laž koju je on pokrenuo nije bila slučajna. Admir je pitao koliko je puta došao po nju pred pozorište dok je ulazila iz drugog pravca. Melisa je spustila pogled. Nije mogao podnijeti da mora sam brojati trenutke u kojima je učestvovao u nepoznatoj predstavi.
Melisa je rekla da se uz starog partnera osjećala kao osoba kakva je bila prije svih obaveza. Admir joj je odgovorio da se i on promijenio, ali nije znao da je njihovo zajedničko vrijeme postalo kostim iz kojeg ona potajno izlazi. Nije tvrdio da je brak bio savršen. Želio je razgovor o njegovim stvarnim problemima, bez pretvaranja prevare u neizbježan rezultat umora. Te večeri spavali su u odvojenim sobama.
Razdvajanje je trajalo duže nego što su očekivali. Melisa je prekinula novu vezu, ali Admir to nije prihvatio kao automatski povratak na staro. Oboje su potražili podršku za razgovore koje nisu umjeli voditi sami. Nakon nekoliko mjeseci shvatili su da žele završiti brak dostojanstveno, bez zajedničke priče koja bi nekoga proglasila potpuno nevinim. Admir je zadržao svoj bicikl u hodniku, Melisa odnijela knjige i kostime.
Godinu kasnije vidio je plakat njene nove predstave. Nije kupio kartu, niti ga je poderao u sebi. Prošao je pored njega i nastavio prema prijatelju s kojim je dogovorio večeru. Melisa mu je kasnije poslala poruku da je predstava dobro prošla. Odgovorio je kratko, iskreno, bez pitanja gdje je bila poslije. Više nije bio osoba koja treba provjeravati njen raspored, a ta sloboda mu je konačno počela izgledati kao život, ne samo kao gubitak.