Elvira i Saša sjedili su na različitim krajevima istog stola. Sin ih je zamolio da na njegovoj svadbi ne budu ni previše hladni ni pretjerano srdačni, kao da postoji tačna mjera koju mogu izmjeriti priborom za jelo. Razveli su se prije osam godina, poslije dugog perioda umora i tvrdoglavosti. Nije bilo velike izdaje koju bi svako mogao jasno imenovati. Bilo je mnogo malih trenutaka u kojima su prestali pitati kako je onom drugom.
Tokom večere Elvira je primijetila da Saša više ne dosipa svima piće čim čaša ostane poluprazna. Nekada je tuđi mir ispunjavao vlastitom uslugom. Saša je primijetio da ona može pustiti loš raspored cvijeća bez traženja osobe koja ga je napravila. Oboje su se promijenili, ali nisu znali imaju li pravo primijetiti to naglas. Prvi razgovor vodili su o sinu, sigurno područje koje su godinama dijelili.
Pred kraj večeri ostali su skupljati zaboravljene jakne. Mladi su otišli s prijateljima, osoblje slagalo stolove, a muzičari svirali posljednju pjesmu za sebe. Saša je pitao želi li plesati. Elvira je rekla da nije sigurna je li dobra ideja. On je odgovorio da je pita za jednu pjesmu. Prihvatila je. Držao ju je pažljivo, bez poznatog stiska koji bi unaprijed tvrdio da mu još pripada mjesto u njenom životu.
Poslije su sjeli na prazne stolice kraj bine. Saša je rekao da mu je žao što je nekada svaku njenu brigu tretirao kao kritiku. Elvira je priznala da je prestala govoriti želje i samo nabrajala propuste. Nisu tražili jednaku krivicu da bi razgovor bio uredan. Sjetili su se i dobrih stvari, ali ih nisu koristili kao gumicu za ono što ih je razdvojilo. Elvira je rekla da joj prija čuti ga bez spremnog odgovora.
Dogovorili su kafu za dvije sedmice. Sinu nisu odmah ispričali razgovor, da od njega ne naprave nekoga ko ponovo čeka da roditelji uspiju. Na kafi su otkrili nove razlike: Saša želi više putovati, Elvira uživa u svom malom vrtu i sporim vikendima. Ipak su se sljedeći put ponovo našli. Nije bilo razloga da jedan ples mora ili obnoviti cijeli brak ili nestati kao greška.
Šest mjeseci kasnije večerali su kod Elvire. Saša je ostavio cipele kraj vrata i pitao gdje da stavi kaput. Nije pretpostavio da stara pravila još važe. Elvira mu je pokazala vješalicu, pa donijela dva tanjira. Živjeli su odvojeno i viđali se zato što su to željeli. Kada je sin nazvao, zajedno su se javili. Rekli su mu da večeraju, jednostavno, bez objave koju bi morao proslaviti umjesto njih.