Nina je ugasila televizor da bolje čuje muža. Davor se navodno javljao iz hotela u Lisabonu, gdje je vodio poslovnu radionicu. Rekao je da mu za sat vremena počinje večera s klijentima. U pozadini se čuo zvuk koji je ličio na tramvajsku najavu. Nina je pitala pada li kiša. Odgovorio je da je sunčano, iako je na prozoru iza nje već bio mrak.
Nije je zbunilo vrijeme, nego to što je rekao da je kod njega jednako kasno. Davor je često griješio s vremenskim zonama. Poslala mu je poruku da Lisabon kasni jedan sat. Odgovorio je emotikonom i promijenio temu. Nina je spremila večeru u frižider i nastavila učiti italijanski, kurs koji je upisala nakon što su joj djeca otišla na studij.
Sljedećeg dana njihovo strukovno udruženje objavilo je poziv za javno predavanje u domaćem centru Konac. Na fotografiji pripreme bine vidio se Davorov kaput. Nina ga je prepoznala po zakrpi koju je sama prišila na rukav. Mogao je to biti stari snimak. Nazvala je organizatora, kojeg je poznavala iz ranijih projekata, i pitala kada počinje predavanje. Rekao je da Davor upravo provjerava projektor.
Otišla je nakon posla. Nije ušla u salu. Sačekala ga je kod garderobe, gdje je stajao uz ženu koja mu je popravljala okovratnik. Kad je ugledao Ninu, prestao je govoriti usred rečenice. Žena se odmakla, ali nije izgledala iznenađeno njenim imenom. Znala je za brak. Nini je to skratilo razgovor koji bi inače pokušala učiniti pristojnim.
Kod kuće je Davor priznao da nije putovao već tri mjeseca. Boravio je u drugom stanu, govoreći oboma da uskoro namjerava donijeti odluku. Nina ga je pitala koju odluku može donijeti umjesto nje. Nije imao odgovor. Zatim je rekao da je htio sačekati kraj njenog kursa, kao da bi provjera italijanskih glagola bila manja obaveza od raspada braka.
Nina je naredne sedmice spavala kod sestre, ne zato što mu je prepustila stan nego zato što joj je trebala noć bez objašnjavanja. Dogovorili su kasnije privremeno stanovanje i odvojene troškove. Djeci su rekli zajedno, bez detalja koji bi ih pretvorili u svjedoke. Davor je nekoliko puta pokušao govoriti o usamljenosti. Nina je prihvatila da je bio usamljen, ali odbila da to postane njena krivica.
Na završnoj večeri kursa nastavnik je pitao gdje žele prvo otputovati. Nina je rekla da želi u grad čije ime još nije izabrala. Svi su se nasmijali, misleći da se šali. Poslije je kupila bilježnicu za putovanja i na prvoj stranici napisala datum. Ispod je ostavila prazno mjesto za odredište, spremna da ovog puta sama odredi i mjesto i vrijeme polaska.