Rekao sam konobaru da želim limunadu i odmah očekivao pitanje. Nije ga postavio. Postavila ga je Nera, žena s kojom sam prvi put izašao, ali sasvim jednostavno: želim li mentu u njoj. Toliko sam se pripremao za razgovor o tome zašto ne pijem da sam skoro propustio čuti obično pitanje o ukusu. Rekao sam da želim i spustio jelovnik, još čekajući da se veče pretvori u saslušanje koje sam unaprijed zamislio.
Nisam pio nekoliko godina. O prošlosti sam mogao govoriti, ali nisam želio da ona bude prvo i najveće što nova osoba zna o meni. Mjesto sam izabrao iz navike, jer sam ga poznavao iz ranijih izlazaka. Tek kad su oko nas počele stizati boce i glasni pozdravi, shvatio sam da sam sebi napravio teže veče nego što je trebalo. Nera je govorila o poslu, a ja pratio stol iza njenih leđa.
Tamo je sjedio stari poznanik. Primijetio me, prišao i ponudio da pošalje piće. Odbio sam. Rekao je da jedna čaša nije svadba i nasmijao se vlastitoj rečenici. Nera nije odgovorila umjesto mene. Pogledala me i sačekala. Ponovio sam da neću, ovaj put bez osmijeha kojim obično pokušavam učiniti odbijanje udobnim za druge. Poznanik je slegnuo ramenima i otišao, ostavljajući me ljutitim na sebe što sam se uopće vratio u taj ambijent.
Rekao sam Neri da bih volio otići negdje mirnije. Nisam tražio izvinjenje zbog promjene plana. Ona je odgovorila da je već primijetila malu slastičarnu preko puta. Platili smo i prešli ulicu. Uz kolač sam joj rekao da za mene nepijenje nije samo pitanje večerašnjeg raspoloženja. Klimnula je i pitala treba li nešto znati kad ubuduće bira mjesto. Nije tražila priču koja bi joj dokazala da moj izbor ima dovoljno dobar razlog.
Ostatak večeri razgovarali smo o filmovima, njenom psu i mom neuspjelom pokušaju da naučim pletenje. Nera se smijala posebno dugo zamišljajući šal koji se širio prema kraju. Nisam bio čovjek kojem je upravo sačuvana večer, nego muškarac koji joj se možda sviđa. To mi je značilo više nego da me proglasila hrabrim. Na rastanku sam je pitao želi li ponovo izaći. Rekla je da želi, ali da će sljedeći put ona izabrati kolač.
Kasnije sam joj ispričao više, kad sam bio spreman. Nije preuzela brigu o meni niti kontrolisala šta naručujem. Ponekad ona popije vino, ponekad ne, a ja kažem šta mi prija i gdje ne želim ići. Prvu limunadu pamtim po gorčini, jer je konobar stavio previše kore. Nera je zapamtila istu stvar. Lijepo mi je što naš prvi sastanak ima i sasvim običnu lošu preporuku za piće.