U Sanjinim snovima Adis je vozio tramvaj kroz polje, prodavao cipele koje govore i jednom se pojavio na njihovom balkonu u odijelu od novinskog papira. Svaki put mu je za doručkom prepričavala sve što je zapamtila. On je slušao sa zanimanjem, povremeno pitao za neku nemoguću sitnicu i smijao se vlastitim noćnim zanimanjima. Kada bi ona pitala šta je on sanjao, odgovor je uvijek bio isti. Nije se sjećao ničega.
Prvih nekoliko mjeseci nije joj smetalo. Onda je prijateljica ispričala kako njen muž često sanja da je ponovo sreće na mjestu gdje su se upoznali. Sanja je te večeri pitala Adisa je li je ikada sanjao. Pokušao je razmisliti. Sjećao se nekih davnih školskih snova i jednog u kojem nikako nije mogao pronaći automobil. Nije želio izmisliti odgovor samo da bi ona bila zadovoljna. Njegova pažljiva iskrenost ipak ju je razočarala.
Na noćni ormarić stavila mu je malu svesku. Predložila je da zapisuje čim otvori oči, prije nego što zaboravi. Adis je nekoliko jutara pokušavao. U svesci su ostali datum, upitnik i jedna riječ za koju kasnije nije znao zašto ju je napisao. Sanja je pitala svako jutro. Uskoro je prije pozdrava gledao svesku, kao da treba predati domaći zadatak iz nečega što nije umio naučiti.
Jedne subote rekao je da je sanjao kako zajedno sjede u vozu. Sanja se odmah ozarila i počela pitati kamo su putovali. Adis je otvorio usta, pa zastao. Nije to sanjao. Zamišljao je njihov put prethodne večeri dok je gledao red vožnje za izlet koji su planirali. Htio je, priznao je, barem jednom imati odgovor zbog kojeg neće izgledati kao da mu ona manje nedostaje kada spava.
Sanja je spustila olovku. Rekla je da nije htjela od njega tražiti laž. On je odgovorio da zna, ali da više ne voli jutarnje pitanje. Pogledala je dvije sveske, svoju punu čudnih priča i njegovu gotovo praznu. Njegov prazni papir nije bio mjesto na kojem je mogao odlučiti da je nema. Ona je, međutim, od njega napravila dokaz koji je trebalo svakodnevno popravljati. Sklonila je svesku u ladicu, bez obećanja da nikada više neće poželjeti tuđu nemoguću potvrdu.
Sljedećeg jutra ispričala mu je da je sanjala njihov kuhinjski stol kako pluta niz rijeku. Adis je pitao jesu li barem sklonili tanjire. Nasmijala se i rekla da ne zna. Poslije doručka kupili su karte za stvarni voz. Kada su krenuli prema stanici, Sanja ga je pitala čemu se raduje. Pokazao je njenu ruku, koju je držao u svojoj, pa rekao da želi vidjeti hoće li je pustiti ijednom dok bude pokazivala kroz prozor.