Tijana je stolicu već podigla prema prikolici kada je mladić u žutoj kabanici rekao da stane. Na naslonu je stajalo ime ispisano crnim markerom. "Možda nije smeće", rekao je. Obala je bila puna stvari koje su nekada nekom pripadale, pa Tijana nije imala strpljenja za njegovu pažljivost. "Onda ćemo svaki čep prvo pitati za porodicu", odgovorila je i odmah požalila grubost.
Mladić se predstavio kao Niko. Imao je trideset dvije godine, radio u štampariji i nosio dvije različite radne rukavice. Stolica je bila suha iako je prethodne noći padala kiša. Uz njenu nogu nalazila se svježa naljepnica selidbene službe. Tijana je spustila teret. Pozvali su broj i saznali da je dio namještaja ispao iz otvorene prikolice. Vlasnica je živjela dvije ulice dalje.
"Dobro, čepovi su za sada bezbjedni", rekla je Tijana.
Niko se nasmijao i prihvatio drugi kraj stolice. Dok su je nosili, saznala je da vikendom pomaže popravljati namještaj, a on da ona uređuje fotografije vjenčanja koja je sve teže razlikovala. Vlasnica stolice, starija žena po imenu Rea, otvorila im je s mjernom trakom oko vrata. Prepoznavši predmet, sjela je na njega još u hodniku. To je bila stolica na kojoj joj je pokojni muž godinama vezao cipele prije izlaska.
Jedna noga klimala se nakon pada. Niko je obećao vratiti se s alatom, ali Tijana je primijetila da govori u množini. Nije ga ispravila. U nedjelju je došla ranije, ponijela ljepilo koje mu nije trebalo i kolač koji im je svima prijao. Rea im je pričala o selidbi dok su radili. Kad je pitala jesu li par, Tijana je rekla: "Još se dogovaramo oko otpada." Niko je spustio pogled da sakrije osmijeh.
Poslije popravke otišli su do rijeke. Tijana mu je priznala da obično požuri s odlukom jer je plaši koliko posla ostaje. Niko je rekao da ponekad odgađa kraj samo da ne bi krenuo kući u prazan stan. Nisu pokušali jedno drugom od tih navika napraviti vrline. Sjeli su na stepenice i podijelili preostali kolač, jedući ga ravno iz kutije.
Na sljedeće čišćenje došli su zajedno, ali radili u različitim grupama. Kada je Tijana pronašla stari ram, pokazala ga je Niki izdaleka. On je odmahnuo glavom i pokazao kontejner. Poslušala ga je, smijući se. Nakon posla otišli su kupiti rukavice. Izabrali su različite boje, pa svako uzeo po jednu od drugog para, bez posebnog razloga koji bi trebalo objasniti.