"Vi ste ionako četvrtkom kod majke", rekla je pomoćnica kada je Nadina predložila novi raspored smjena. Rečenica nije sama po sebi bila čudna. Čudno je bilo što Nadina više nije išla četvrtkom, već tri mjeseca srijedom. Tako je govorila samo njenom mužu Mirzi dok je još pokušavala uklopiti majčine preglede s poslom. Pomoćnica je odmah pogledala prema stražnjoj prostoriji, gdje je on rezao papir za peciva.
Nadina i Mirza otvorili su pekaru prije dvanaest godina. Ona je vodila novac i jutarnju smjenu, on proizvodnju i večernje zatvaranje. Ljudi su ih zvali vrijednim parom, što je ponekad zvučalo kao drugo ime za ljude koji više nemaju vremena razgovarati. Pomoćnica Sara došla je prošle jeseni. Nadina ju je obučila za kasu i kupila joj udobniju obuću iz zajedničkog budžeta.
Kad su ostali sami, upitala je Mirzu zašto Sara zna njen stari raspored. Rekao je da vjerovatno pamti razgovore u radnji.
"Onda ću pitati nju", odgovorila je Nadina.
Priznao je vezu prije nego što je stigla do vrata. Trajala je četiri mjeseca. Nadina je sjela na džak brašna jer nije bilo druge stolice. Nije pitala gdje ni koliko puta. Pitala je je li novac pekare trošio na susrete. Mirza je rekao da nije, a zatim se ispravio: dva puta je iz blagajne uzeo gotovinu i vratio je kasnije. Nije znala zašto joj je upravo to sitno ispravljanje izazvalo mučninu.
Saru je sutradan primila uz knjigovođu, odvojeno od razgovora o braku. Rekla joj je da neće pred mušterijama iznositi privatne detalje niti uskraćivati zarađenu platu. Sara je odlučila otići uz dogovoreni rok. Mirza je tražio da pekara nastavi raditi kao da se ništa nije promijenilo. Nadina je odbila. Uz stručnu pomoć procijenili su njegove udjele, a on je prihvatio isplatu u ratama i napustio zajednički posao.
Prvih sedmica Nadina je zatvarala ranije. Na vratima je pisalo novo radno vrijeme, bez objašnjenja koje bi prolaznici mogli prepričavati. Mušterije su negodovale, jedna čak rekla da se dobar brak vidi po punoj vitrini. Nadina joj je spakovala hljeb i vratila tačan kusur. Kod kuće je plakala nad računom za struju, iscrpljena činjenicom da izdaja ne odgađa obične obaveze.
U proljeće je zaposlila iskusnog pekara, oženjenog čovjeka koji je odmah tražio jasan raspored. Nadina ga je napravila s njim i objesila na zid. Četvrtkom je konačno odlazila u šetnju, ne kod majke. Pekara je ostajala otvorena. Kad bi je neko pitao gdje je vlasnica, odgovor je bio jednostavan: slobodan joj je dan.