Bojan je mislio da im vlasnica stana šalje ponudu za zajedničko preseljenje. Poruka je stigla na porodičnu adresu jer je njegova supruga Jasna tako popunila obrazac. U prilogu je stajala potvrda uplate za garsonjeru, broj stanara jedan i datum useljenja za dvije sedmice. Njih dvoje su prethodne večeri razgovarali o tome trebaju li uopšte napustiti grad. Jasna mu je rekla da ima vremena da razmisli.
Posao u drugom gradu nudila joj je mala izdavačka kuća. Dugo je željela takvu priliku, a Bojan je vodio servis bicikala koji nije mogao preseliti preko noći. Oboje su se bojali da će jedno od njih morati odustati. Ipak je vjerovao da razgovaraju dok odluka još postoji. Sada je na ekranu gledao dokaz da je njegovo mišljenje već pretvoreno u ljubaznu formalnost.
Jasna nije poricala uplatu. Rekla je da je morala osigurati stan prije nego što nestane s oglasa. Kad je upitao za posao, priznala je da je ugovor već potpisan. "Svaki put kad spomenem odlazak, ti nabrajaš razloge da ostanemo", rekla je. Bojan je odgovorio da razlozi nisu zabrana. Zatim je zastao. Prisjetio se koliko je puta završio razgovor riječima da će je proći ta ideja. Nije mu se svidjelo ono čega se sjetio.
U razgovoru sa savjetnicom oboje su morali govoriti bez prekidanja. Jasna je priznala da se nije usudila jasno reći da odlazi, pa je glumila zajedničko razmatranje. Bojan je priznao da je njenu želju slušao kao privremenu smetnju. Ni jedno priznanje nije poništilo drugo. Dogovorili su da naredna tri mjeseca žive odvojeno i provjere žele li vezu koja ne zavisi od toga da uvijek neko popusti.
Na dan selidbe Bojan je pomogao spakovati knjige, ali nije vozio kombi. Jasna je sama organizovala prevoz i troškove, uključujući one koje je prešutjela. U praznoj polici ostala je keramička ptica koju su kupili na prvom putovanju. Pitala je kome pripada. Bojan je rekao da to danas ne može odlučiti. Ostavili su je na istom mjestu, bez pretvaranja predmeta u presudu.
Tri mjeseca kasnije sreli su se na pola puta, u gradu u kojem nijedno nije imalo obaveze. Nisu se pomirili čim su se zagrlili. Jasna je govorila o poslu koji voli i usamljenim večerima, Bojan o radniku kojeg je konačno zaposlio. Odlučili su pokušati s odvojenim adresama još jednu sezonu. Kada je rezervisala sobu za sljedeći susret, prvo mu je poslala termin. Sačekala je odgovor prije uplate, ne zato što je morala tražiti dozvolu, nego zato što je ovaj put stvarno zvala njega.