Dina je putovanje u Lisabon planirala godinu dana. Nije bilo luksuzno: mali apartman, ručni prtljag i doručak iz prodavnice. Njen partner Filip obećao je da će taj put isključiti poslovni telefon barem na nekoliko sati dnevno. Posljednje dvije godine svaki odmor prekidali su pozivi klijenata, a Dina je sve češće putovala kao neko ko mu čuva slobodno mjesto za stolom.
Dva dana prije polaska nije mogla pronaći svoju rezervaciju. Filip je rekao da sistem vjerovatno kasni. Njegova karta bila je uredna. Pokušala je ponovo ujutro, zatim nazvala podršku preko kontakta iz potvrde koju je sama sačuvala. Saznala je da je njena rezervacija otkazana prije pet dana na zahtjev osobe koja je obavila kupovinu. Novac je već bio vraćen na Filipovu karticu.
Kada ga je pitala, priznao je da u istom gradu postoji poslovni skup na koji su ga iznenada pozvali. Hotel je mogao primiti samo njega kroz organizatorsku rezervaciju. Mislio je da će Dina razumjeti ako joj objasni kasnije, kada sve bude riješeno. Zato je otkazao njenu kartu prije nego što joj kaže. Apartman je također bio otkazan. Njihov odmor nestao je dok je ona još birala knjige za avion.
Filip je ponudio da idu nekud na proljeće. Dina je rekla da prvo želi novac za svoj dio puta nazad. Nije govorila o sumi, nego o tome da je njeno vrijeme tretirao kao rezervni materijal za vlastitu priliku. On je odgovorio da radi i za njihovu budućnost. Pitala ga je gdje je u toj budućnosti mjesto za odluku koju ona donosi sama.
Otputovao je na skup. Dina nije kupila skupu zamjensku kartu da dokaže nezavisnost. Uzela je planirane slobodne dane i otišla kod prijateljice u drugi grad, gdje su dugo šetale, kuhale i gledale filmove. Nije bilo romantične osvete ni novog muškarca. Samo je prvi put odmor provela bez čekanja da nečiji sastanak završi.
Po povratku Filip je donio poklon i mnogo poslovnih vijesti. Dina ga je saslušala, a zatim rekla da razmišlja o odvojenom životu. Iznenadio se jer je vjerovao da je problem bio putovanje, sada već prošlo. Ona je objasnila da problem upravo nije prošao: i dalje smatra da je smio odlučiti umjesto nje, samo je trebao to ranije saopštiti.
Razdvojili su se nekoliko mjeseci kasnije. Dina je u Lisabon otišla naredne jeseni, sama. U malom restoranu konobar je pitao čeka li nekoga. Pogledala je praznu stolicu i rekla da ne čeka. Naručila je večeru dok je još bila gladna, bez poruke koju treba poslati da provjeri kada će druga osoba stići.