Irma je postavila sto za dvoje i prekrila očevu fotelju čistom dekom, kao da će time sakriti da se cijeli stan vrti oko njegovih navika. Otac je nakon povrede teško hodao i privremeno živio kod nje. Irma je imala četrdeset pet godina, posao u biblioteci i novi broj u telefonu koji joj je izazivao osmijeh. Zvao se Damjan i do tada su popili samo tri kratke kafe.

Večeru je odgodila dvaput. Treći put rekla je istinu: ne može ostaviti oca samog cijelu večer, a brat dolazi tek kasno. Damjan je pitao bi li joj bilo ugodno da dođe kod nje. Pristala je, zatim cijeli dan pokušavala napraviti stan u kojem se ne vidi koliko je umorna. Kad je pozvonio, umak je bio gotov, svijeća upaljena, a ona već iscrpljena.

Otac je izašao iz sobe da pozdravi gosta. Zaboravio je da je tražio čaj, pa se naljutio što ga nema. Irma je odložila tanjire i počela objašnjavati. Damjan je ostao sjediti, ne ubacujući savjete. Kada je otac otišao, Irma se izvinjavala toliko dugo da se umak ohladio. Damjan ju je pitao želi li ga podgrijati ili bi radije samo jela. Rekla je da bi najradije prestala popravljati večer.

Sjeli su s hladnim tanjirima. Irma je priznala da se boji kako će uz nju uvijek dobiti i raspored tuđih potreba. Damjan nije rekao da mu ništa neće biti teško. Imao je vlastitu djecu, posao i dane kada nema strpljenja. Rekao je da bi volio upoznati nju, a da mu ne mora unaprijed prodati lakšu verziju života. Nije znao hoće li im uspjeti. Znao je da mu se sviđa dok govori normalnim glasom, bez domaćinskog osmijeha.

Brat je stigao kasnije nego što je obećao. Irma ga je prvi put zamolila da ubuduće potvrdi vrijeme koje zaista može ispuniti. Nije to učinila pred Damjanom kao predstavu odlučnosti. Razgovarali su u hodniku, tiho, pa je izašla na kratku šetnju. Damjan je čekao kraj lifta, ne već obučen za tuđi život, nego spreman za svojih pola sata s njom.

Hodali su do kioska i kupili sladoled, iako je bilo hladno. Poljubac je bio nespretan jer su oboje držali kornete. Irma se nasmijala, prvi put bez umora u glasu. Naredni susreti nisu uvijek bili laki. Ponekad bi ih prekinuo poziv, ponekad bi Damjan morao promijeniti plan. Ali više nije skrivala očevu fotelju. Prije njegovog dolaska samo bi uklonila novine s mjesta na koje je željela da sjedne.