Tarik je obećao odvesti Elmu samo do treće stanice, gdje je trebala presjesti na međugradski autobus. Umjesto toga kupio je kartu za cijelu vožnju do terminala i pravio se da je pogrešno razumio. Poznavali su se gotovo deset godina. Ona je sada odlazila na šestomjesečni posao u drugi grad, a on se ponašao kao da je najveći problem pronaći mjesto za njen kofer, ne preživjeti subote bez nje.
Njihovo prijateljstvo bilo je puno sitnih zajedničkih navika. Elma mu je čuvala mjesto na filmskim projekcijama, Tarik znao koju kafu pije kad je umorna. Oboje su imali druge veze, neke duže, neke nesretne. Nikada se nisu usudili pitati jesu li promašili vrijeme ili samo izbjegavali rizik. Sve što je moglo zvučati ozbiljno završavali su šalom, dovoljno brzo da druga osoba ne mora odgovoriti.
Na trećoj stanici Elma ga je pogledala i rekla da može sići. Tarik je odgovorio da mu se baš putuje još malo. Ovaj put se nije nasmijala. Pitala je zašto nije ranije rekao da mu je teško. On je gledao kartu u ruci, pa priznao da ne zna kako reći da će mu nedostajati bez zahtjeva da ostane. Elma je rekla da osjećanje nije zahtjev dok ga on tako ne postavi. Bila je ljuta što to moraju učiti upravo kada kreće.
Sišli su na terminalu i pronašli klupu pored automata. Elma je imala još četrdeset minuta. Tarik joj je rekao da je zaljubljen u nju, bez velike priče o sudbini. Ona je spustila glavu na njegovu jaknu i priznala da to želi čuti već dugo, ali da neće odustati od posla. Rekao je da je nije ni pitao. Prvi poljubac prekinuo je zvučnik s obaviješću o polasku, sasvim neprikladan i stvaran.
Naredni mjeseci nisu izgledali kao produženi filmski rastanak. Putovali su umorni, ponekad se svađali preko telefona, otkrivali da prijateljstvo ne rješava automatski svaku partnersku potrebu. Elma je željela više spontanih poziva, Tarik jasnije planove. Učili su govoriti prije nego što se razočaranje pretvori u šalu. Jednog vikenda odgodili su susret jer su oboje bili iscrpljeni, bez proglašavanja toga znakom da veza ne uspijeva.
Kad se vratila, Tarik ju je čekao na istoj stanici. Nije donio ogromno cvijeće koje bi morala nositi uz kofer. Donio je sendvič jer je znala zaboraviti jesti na putu. Elma ga je poljubila i pitala ide li s njom do kuće. Kupio je kartu za cijelu vožnju, ovaj put bez izgovora da je pogriješio. Sjeli su zajedno i razgovarali o tome šta će sutra kupiti za doručak, uživajući u pitanju koje više nije moralo čekati sljedeći vikend.