Voditelj je podigao karticu i rekao da je sljedeća haljina velikodušan dar anonimne mlade. Amina je u publici odmah prepoznala sitni nabor uz lijevo rame. Vjenčanicu je posudila prijateljici Sari za fotografisanje najave dobrotvorne revije. Nije je donirala. Sara je obećala vratiti je očišćenu do kraja sedmice. Sada je djevojka na pisti nosila haljinu dok se u publici već neko spremao ponuditi novac.
Amina je ustala i prišla rubu bine. Nije povukla model za ruku niti glasno zahtijevala da se skine. Rekla je voditelju da je vlasnica i da prodaja nije dogovorena. Mikrofon je uhvatio dio rečenice. U sali se začulo nezadovoljno mrmljanje, kao da prekida plemenit čin sitničavom brigom o tkanini. Amina je osjetila kako je upravo to pritisak zbog kojeg Sara vjerovatno nije očekivala protivljenje.
Sara je došla iz pozadine, nasmijana previše čvrsto. Šapnula je da je sve za dobar cilj i da Amina haljinu ionako ne nosi. Amina je odgovorila da donacija vrijedi samo ako je neko stvarno izabere. Haljinu je čuvala zbog majke koja joj je pomogla šiti postavu, ali nije željela cijeloj sali nuditi privatnu uspomenu kao dokaz da smije zadržati vlastitu stvar. Nije joj bio potreban dovoljno tužan razlog.
Voditelj je zaustavio licitiranje i objasnio da je došlo do greške u dogovoru. Model je otišla iza zavjese presvući se, dok su nastavili s predmetom za koji je postojala potvrđena donacija. Sara je kasnije tvrdila da ju je Amina osramotila pred sponzorima. Amina je rekla da je mogla izbjeći sram jednom porukom prije revije. Da ju je pitala, odgovor bi bio ne, i upravo taj odgovor Sara nije htjela čuti.
Haljinu je dobila nazad sutradan. Udruženje je pregledalo ostale posuđene predmete i odvojilo ih od stvarnih donacija. Nisu našli drugi isti slučaj, ali su prestali oslanjati cijeli događaj na usmene pretpostavke jedne osobe. Amina je zadržala pravo da ne nastavi prijateljstvo odmah. Podržala je udruženje vlastitom novčanom uplatom tek kasnije, kada više nije izgledalo kao plaćanje izvinjenja za ono što nije uradila.
Nekoliko mjeseci poslije izvadila je haljinu iz navlake i pokazala je nećakinji koja je planirala vjenčanje. Djevojka je pitala smije li je probati. Amina je pristala, pa pažljivo namjestila nabor uz rame. Na kraju ju je odlučila posuditi za svadbu, uz jasan dogovor o vraćanju. Nije to bila promjena mišljenja koja opravdava Sarin postupak. Bio je to prvi put nakon revije da je ista haljina ponovo postala dio radosti koju je sama izabrala.