Jelena me zamolila da zalijevam cvijeće dok je na moru. Poslala je kratku poruku, onu vrstu koju šalješ osobi na koju računaš. Pročitala sam je na pauzi za ručak, između dva zalogaja. Dvije sedmice ranije rekla mi je da ove godine nećemo na naše zajedničko putovanje. Preskupo je, termini se ne uklapaju, svako ima nešto. Sada je odlazila u isti mali apartman u koji smo godinama išle nas četiri.
Nazvala sam je i pitala ide li s mužem. Nastala je stanka dovoljno duga da više nisam trebala odgovor. Išle su njih tri. Jelena je pokušala objasniti da se sve dogovorilo u zadnji čas, ali ja sam znala kako izgleda njena žurba. Čak i za vikend kupuje kremu sedam dana unaprijed. Pitala sam je kada je putovanje zapravo otkazano, a ona je izgovorila moje ime kao molbu da ne nastavim.
Našle smo se pred njenom zgradom. Rekla je da sam na posljednjem odmoru stalno pravila raspored, komentarisala troškove i ljutila se kad neko zakasni. Nisam mogla poreći sve. Zaista sam umjela pretvoriti odlazak na plažu u polazak ekspedicije. Ali nijedna mi nije rekla da im to toliko smeta. Lakše im je bilo izmisliti skup apartman nego podnijeti razgovor u kojem bih možda bila povrijeđena.
Sada sam bila povrijeđena i bez razgovora. Jelena je govorila da nisam isključena zauvijek, kao da društvo ima prijemni rok. Odbila sam zalijevati cvijeće. Nije bilo veze s biljkama. Nisam htjela narednih deset dana ulaziti u njen stan i obavljati mali dokaz da među nama ništa nije puklo. Rekla sam da joj želim dobar odmor, što tog trenutka nije bila sasvim istina, ali nisam imala bolju završnu rečenicu.
Otišle su. Nisam tražila fotografije niti pitala zajedničke poznanike kako im je. Najteže je bilo subotom, kad bih inače slala prijedloge za put. Umjesto toga upisala sam jednodnevni izlet s grupom nepoznatih ljudi i namjerno prepustila raspored vodiču. Nije sve bilo ugodno. Neko je kasnio, ručak je bio preskup, a ja sam ipak nekoliko puta uživala bez popravljanja plana.
Po povratku Jelena je donijela magnet za frižider. Pustila sam je unutra, ali magnet nisam odmah zalijepila. Razgovarale smo dugo i bez obećanja o sljedećem ljetu. Kad je pitala jesam li se promijenila na izletu, rekla sam da to nije jedino pitanje koje treba postaviti. Magnet je ostao na stolu između nas, mala kuća bez ijednih vrata koja se otvaraju.