Nadija je znala da Igor utorkom nosi vrećicu s narandžama. Igor je znao da ona petkom skida cipele čim sjedne, dovoljno diskretno da vozač ne primijeti. Viđali su se u autobusu nakon posla, uglavnom na istim sjedištima. Njihovi razgovori imali su tačno sedam stanica. Toliko je trebalo do Nadijine zgrade. Poslije bi mahnuo kroz staklo i nastavio još dvije stanice, vraćajući se kući na večeru koju najčešće jede stojeći.
Jednog četvrtka pričali su o svađi u njegovoj zgradi oko napuštenog bicikla. Nadija je prepoznala svoju stanicu, pritisnula torbu uz koljena i ostala sjediti. Htjela je čuti kraj, rekla je sebi, iako je priča već imala kraj. Igor je bio toliko zauzet gledanjem njenog smijeha da nije odmah primijetio. Kad jeste, pitala ga je gdje kupuje dobar hljeb. To pitanje spasilo ih je od objašnjenja naredna dva zavoja.
Na njegovoj stanici neko je ustao pored njih. Igor se nije pomjerio. Rekao je da danas ide dalje. Nadija je klimnula, trudeći se ne zvučati zainteresovanije nego što je pristojno. Tako su dvoje ljudi koji obično jedva čekaju povratak kući proveli još deset minuta pretvarajući se da ih negdje čeka neodložna obaveza. Izvan prozora radnje su se prorijedile. Autobus je postajao sve prazniji i njihov izgovor sve glasniji.
Na posljednjoj stanici vozač je ugasio motor. Nadija je počela smijati se prije nego što je ustala. Rekla je da je trebala izaći mnogo ranije. Igor je pokazao prema putu kojim su došli i priznao isto. Stajali su pored zatvorenog kioska, dvoje odraslih ljudi s radnim torbama i nimalo uvjerljivim planom. Nadija je pitala jesu li upravo propustili najjednostavniji način da jedno drugo pozovu na kafu.
Igor je rekao da je najmanje tri puta pripremio pitanje, ali mu je svaki put autobus zakočio u pogrešnom trenutku. To nije bilo sasvim tačno, pa se odmah ispravio. Plašio se da će nakon odbijanja izgubiti i tih sedam stanica. Nadija je osjetila nježnost prema toj maloj, razumno odrasloj brizi. Pokazala je kafić preko puta, otvoren uprkos gotovo praznoj ulici.
Sjeli su uz prozor i otkrili da razgovor bez voznog reda ponekad zastane. Nije im smetalo. Nadija je naručila i sendvič, Igor priznao da narandže utorkom kupuje majci. Kući su se vratili kasnijim autobusom. Ovoga puta izašli su na različitim stanicama tačno kad treba, jer su već imali dogovor za subotu.