Petra je na kancelarijski zid zalijepila fotografiju mora. Mirela je rekla da od toga samo jače osjeti miris tonera. Dijelile su mali ured šest godina i znale jedna drugoj narudžbe kafe, ali gotovo ništa o odmorima. Petra je putovala u velikom društvu. Mirela je redovno uzimala slobodne dane u septembru i vraćala se s knjigama, bez fotografija koje bi ponudila kao dokaz dobrog života.

Te godine Petrino društvo odustalo je od puta. Jedan par dobio je dijete, drugi se razišao, prijateljica počela novi posao. Petra je ostala s rezervacijom za dvoje koju je prvobitno trebala podijeliti s rođakom. Pitala je Mirelu želi li poći. Poziv je izgovorila previše usputno, kao da nudi slobodnu stolicu u autobusu. Mirela je pitala želi li baš nju ili samo nekoga ko će spriječiti prazno mjesto.

Petra se uvrijedila, pa zašutjela. Iskren odgovor bio je složeniji nego što je planirala. Sviđala joj se Mirela, njen humor i način na koji ne paniči pred tišinom. Ali također se bojala večere za jednim stolom, plaže bez poznatih ljudi i povratka u sobu u kojoj je niko ne čeka. Mireli je to priznala tek poslije radnog vremena, dok su zatvarale prozore.

Mirela je rekla da ne želi biti lijek za odmor koji Petra ne umije podnijeti sama. Ipak, nije odbila njenu bliskost. Predložila je da prije velikog putovanja provedu jedan običan slobodan dan zajedno. Otišle su u botanički vrt, kupile sendviče i tri puta promašile izlaz jer su razgovarale. Petra se uhvatila kako se smije bez provjeravanja je li dovoljno zabavna.

Na kraju dana poljubile su se kraj taksi-stajališta. Odmor nisu pretvorile u nagradu za taj poljubac. Petra je prvih nekoliko dana ipak otišla sama, a Mirela joj se pridružila kasnije, u odvojenoj sobi koju je sama izabrala. Petra je naučila naručiti večeru bez izvinjenja zbog jednog tanjira. Kada je Mirela stigla, dočekala ju je s radošću koja nije bila samo olakšanje.

Soba koju su rezervisale za zajedničke večeri nije imala pogled na more, nego na dvorište praonice. Mirela je rekla da je barem miris bolji od tonera. Petra je otvorila prozor i nasmijala se. Na povratku su u uredu skinule izblijedjelu fotografiju mora. Nisu je zamijenile zajedničkim portretom. Prozor je ostao običan gradski prozor, a njih dvije su imale mjesto za susret koje više nije trebalo izgledati kao razglednica.