Marta je kutiju s ukrasima donijela iz majčinog stana u novembru, premda joj se uvijek rugala što tako rano počinje pripreme. Haris ju je ostavio na vrh ormara, misleći da je riječ o stvarima koje neće koristiti. Nije to učinio iz protivljenja. U njegovoj kući nikad nije bilo jelke, pa kutija puna staklenih kuglica nije odmah imala isto značenje koje je imala njoj.

Živjeli su zajedno tek pola godine. Razgovarali su o novcu, obavezama i tome čije su šolje najružnije, ali su vjeru uglavnom ostavljali u miru. Marta je nedjeljom ponekad išla u crkvu. Haris je postio i odlazio porodici za Bajram. Oboje su smatrali da poštovanje znači ne postavljati previše pitanja. Tako su pažljivo zaobilazili nešto što je svakome donosilo i utjehu i uspomene.

Kad je Marta jednog jutra zatražila kutiju, Haris je pitao gdje namjerava staviti jelku. Stan je bio mali. Ona je čula nešto drugo: želi li njene običaje uopće vidjeti u zajedničkoj sobi? Odgovorila je oštrije nego što je pitanje zasluživalo. Haris je zašutio, držeći kutiju na ljestvama, i skoro ispustio poklopac.

Te večeri otvorili su ukrase na podu. Marta mu je pokazala drvenu pticu koju je otac izrezao prije mnogo godina. Haris je ispričao kako njegova majka za praznike insistira na kolaču koji niko ne napravi isto kao ona. Nije bilo velikog razgovora o cijelom svijetu. Pričali su o svojim kućama, mirisima i ljudima čije je odsustvo tih dana bilo glasnije nego inače.

Jelku su smjestili pored prozora. Haris joj je pomogao namjestiti stalak, a Marta nije očekivala da zna pjesme koje je pustila. Za Badnju večer otišla je majci, pa se vratila prije ponoći s tanjirom ribe za njega. Nekoliko mjeseci kasnije Haris je za Bajram pozvao prijatelje. Marta je prvi kolač prepekla i drugi kupila, što je pred gostima rekla prije nego što je iko stigao pohvaliti njeno umijeće.

Jedan prijatelj pitao je kako će urediti običaje ako ikad budu imali djecu. Oboje su se pogledali i nasmijali zbog ogromnog pitanja postavljenog između dvije kafe. Nisu imali sve odgovore. Haris je rekao da zasad uče ugostiti jedno drugo. Poslije odlaska gostiju Marta je s police sklonila tanjire, a on drvenu pticu koja je slučajno ostala među njima. Vratio ju je kraj prozora. Tu je dobro izgledala i bez praznika.