Na velikom plakatu pisalo je da je pekmez napravljen po receptu bake Marije. Amina nije imala baku Mariju. Njena baka zvala se Džemila i nikada nije pravila pekmez za prodaju. Proizvod je Amina razvila sama, nakon mnogo pokušaja u iznajmljenoj kuhinji. Na predstavljanju je trebala govoriti o tome kako je uspjela zadržati komade voća. Umjesto toga dobila je papir s tuđom porodičnom pričom.
Agencija je objasnila da ime na pakovanju treba biti jednostavno i toplo. Amina je rekla da je njeno ime već dovoljno jednostavno da ga ljudi izgovore. Saradnica je pogledala njenog partnera Nikolu, koji je vodio prodajne dogovore. On je priznao da je odobrio prijedlog jer navodno bolje prolazi kod određenih kupaca. Mislio je da je baka na etiketi samo priča, kao crtež voćnjaka koji također nije bio njihov.
Amina nije bila ljuta zato što je neko nacrtao izmišljeno drvo. Bila je ljuta što je njeno porijeklo predstavljeno kao prepreka koju treba ukloniti prije prodaje. Nikola je pokušao reći da ne treba unositi politiku u pekmez. Ona je pokazala na ime koje su izabrali umjesto njenog i pitala ko je prvi uveo razliku. Do početka događaja ostalo je petnaest minuta.
Nisu imali vremena odštampati sve novo. Amina je prekrila plakat čistim papirom i na njega napisala stvarni naziv proizvoda. Kada su gosti došli, predstavila se vlastitim imenom i ispričala kako je napravila recept. Nije održala govor protiv kupaca. Govorila je o svom radu. Tek na pitanje o starim etiketama jasno je rekla da biografija na njima nije njena i da ih neće koristiti.
Neki naručioci povukli su se zbog odgode isporuke. Drugi su čekali nove etikete. Trošak je bio stvaran i Amina ga nije uljepšavala kao besplatnu hrabrost. S Nikolom se najteže razgovaralo kod kuće. On je morao priznati da je odluku donio bez nje jer je pretpostavio da će na kraju izabrati prodaju. Ona je morala odlučiti može li i dalje imati partnera koji u njenom imenu vidi pregovaračku stavku.
Poslovne uloge su razdvojili. Amina je od tada sama odobravala predstavljanja, a Nikola vodio samo dogovorene prodajne poslove. Njihova veza nastavila se uz mnogo sporiji povratak povjerenja. Prvu novu teglu odnijela je baki Džemili. Baka je pročitala etiketu, probala pekmez i rekla da bi ona stavila manje šećera. Amina se nasmijala. To je bio porodični komentar koji je smjela koristiti, ali ga ipak nije pretvorila u reklamu.