Nisam imao dokaz da me Petra vara. Imao sam nekoliko promijenjenih planova, telefon okrenut ekranom prema stolu i vlastitu sposobnost da od običnih stvari napravim čitavu istragu. Kada sam je pitao postoji li neko drugi, odgovorila je da ne postoji. Taj odgovor trebao je biti početak razgovora. Ja sam ga pretvorio u razlog da tražim bolji dokaz. Danas znam koliko je nepravedno zahtijevati od nekoga da dokaže odsustvo priče koju sam već napisao.
Prijateljici koja je poznavala jednog upornog udvarača rekao sam da bih želio vidjeti kako bi Petra reagovala. Predstavio sam to kao šalu među ljudima koji nemaju šta kriti. Prijateljica se dvoumila, ali je pristala prenijeti poruku. Nisam razmišljao koliko ljudi uvodim u odnos u kojem se žalim da nema dovoljno povjerenja. Bio sam zauzet zamišljanjem trenutka u kojem ću napokon saznati istinu, po mogućnosti onu koja će opravdati sve što već osjećam.
Petra je odbila poziv na večeru. Čovjek mi je to prenio preko prijateljice, uz komentar da djeluje sasvim nezainteresovano. Osjetio sam olakšanje koje je trajalo nekoliko sati. Onda sam počeo razmišljati je li ga prepoznala kao zamku. Dokaz koji sam želio dobio sam, ali nije imao moć koju sam mu pripisivao. Sljedećeg dana ponovo sam gledao u njen telefon, kao da je problem ostao zaključan u uređaju, a ne sjedio pored nje.
Prijateljica joj je rekla šta se dogodilo. Nije mogla nastaviti razgovarati s Petrom kao da ništa ne zna. Kada me Petra suočila s tim, počeo sam objašnjavati koliko sam bio nesiguran. Pustila me da završim. Zatim je rekla da joj je žao zbog moje nesigurnosti, ali da ona ne daje pravo da od nje pravim predmet tuđeg dogovora. Pitala je jesam li razmišljao kako će se osjećati kada sazna da su se poznanici bavili njenim odgovorom.
Nisam. Razmišljao sam samo kako ću se ja osjećati kada dobijem rezultat. To sam priznao, prekasno da zvuči plemenito. Petra je spakovala nekoliko stvari i otišla kod sestre. Rekla je da joj treba prostor, bez datuma povratka. Prijateljici sam zamjerio što joj je rekla, sve dok nisam čuo vlastitu rečenicu naglas. Ponovo sam tražio krivca među ljudima koji odbijaju čuvati moju verziju događaja.
Petra se vratila po ostatak stvari dvije sedmice kasnije. Nisam je pitao ima li nekoga. Pitao sam mogu li pomoći s kutijama. Rekla je da mogu. Nosio sam ih do auta i prvi put uradio samo ono na šta je pristala, bez skrivenog pitanja i bez testa. To nije vratilo našu vezu. Neke lekcije ne donesu nagradu osobi koja ih konačno nauči, samo mogućnost da sljedećoj osobi ne učini isto.