Dario je uvijek znao ko će voziti, gdje je rezervni ključ i kome treba odnijeti lijekove. Alma ga je zavoljela i zbog toga. Pred svadbu su im prijatelji organizovali večeru u restoranu s pogledom na rijeku. Među gostima se pojavio njegov nekadašnji kolega Boris. Rukovali su se kratko. Dario je ostatak večeri proveo namještajući stolice i provjeravajući je li svima toplo.
Kad se spomenulo putovanje na kojem su zajedno radili, Boris je zašutio. Alma je poslije pitala šta se dogodilo. Dario je rekao da su imali težak posao. Ponovio je to nekoliko puta, s različitim riječima. Sutradan je ipak došao ranije u njen stan i zamolio da sjednu. Nije skinuo kaput, kao da očekuje da će ga brzo zamoliti da ode.
Prije petnaest godina u hotelu se oglasio požarni alarm. Dario je pobjegao vani, ostavivši kolegu koji se oporavljao od povrede i teško hodao. Vatrogasci su ga izveli bez težih posljedica. Istraga je pokazala da nije bilo velikog požara, ali to nije umanjilo Darijev stid. Poslije je svima govorio da u trenutku alarma nije bio u sobi. Boris je znao da jeste.
Alma je slušala i nije rekla da bi svi postupili isto. To nije mogla znati. Pitala je je li se ikada izvinio čovjeku kojeg je ostavio. Dario je odmahnuo glavom. Godinama je pokušavao nadoknaditi taj trenutak tako što bi svakome bio neophodan, samo se jednoj osobi nije javljao. Nadao se velikoj prilici za iskupljenje, nečemu što bi zauvijek izbrisalo onaj hodnik i vrata.
Zajedno su sastavili kratku poruku, ali ju je poslao sam. Kolega je pristao na razgovor. Rekao mu je da je davno prestao čekati izvinjenje, a da ga je laž boljela duže od bijega. Nije tražio hrabro obećanje. Htio je da Dario prestane pričati drugačiju verziju njihovim zajedničkim poznanicima. Dario je to uradio i prvi put nije mogao kontrolisati šta će drugi misliti o njemu.
Svadbu nisu otkazali. Alma je, međutim, tražila da ubuduće ne mora birati između savršenog čovjeka i istine koju on krije. Dario je počeo raditi na svom strahu od razočaranja drugih. Nekoliko sedmica kasnije zamolila ga je da pomogne nositi veliki ormar. Rekao je da ne može sam i pozvao prijatelja. To nije bio trenutak o kojem bi iko pričao na večeri. Alma ga je ipak zapamtila: prvi put nije pokušao izgledati sposobnije nego što jeste.