Kad je ugledala Ervina u redu za tehnički pregled, Sanja je prvo pogledala može li izaći drugim vratima. Nije mogla, jer joj je automobil već bio unutra. Nisu se vidjeli četiri godine. Njihova veza završila je uz mnogo lijepih rečenica i premalo stvarnih dogovora. On je uvijek planirao budućnost, ona uvijek organizovala sadašnjost, a oboje su na kraju tvrdili da nose sve. Ervin joj je prišao s dvije kafe iz aparata i pitao želi li jednu.

Rekla je da više ne pije šećer. On je pogledao čaše, nasmijao se vlastitoj pretpostavci i popio obje naizmjenično. Taj mali postupak ju je iznenadio: ranije bi objasnio zašto jedna zaslađena kafa nije problem. Razgovarali su o poslu, roditeljima i kvarovima. Ervin je vodio drugačiji život nego što ga je zamišljala. Odustao je od stalnih putovanja i brinuo o ocu nekoliko dana sedmično, uz pomoć sestre. Nije to pričao kao dokaz zrelosti nego kao odgovor na pitanje gdje sada živi.

Sanja je priznala da je i dalje sklona preuzeti sve prije nego što drugi uopće vidi zadatak. Poslije njega imala je vezu u kojoj je ponovila istu naviku. Nije rekla da je zato njihov rastanak bio greška. Ervin također nije ponudio nostalgiju kao argument. Kada su pozvali njen broj, poželjeli su jedno drugom sreću i ostali na tome. Tek uvečer je dobila njegovu poruku s pitanjem bi li htjela šetnju, bez razgovora o tome šta su nekad trebali uraditi.

Ipak su razgovarali i o tome. Hodali su uz rijeku i imenovali stvari koje više ne bi prihvatili. Sanja nije htjela unaprijed voditi kalendar zajedničkog života. Ervin nije htio obećavati preseljenja samo zato što u tom trenutku zvuče romantično. Oboje su mogli odustati, a ta mogućnost učinila je razgovor mirnijim. Kad ju je uhvatio za ruku, osjećaj je bio poznat, ali ne i isti. Nije ga pokušala uporediti s onim što pamti od prije četiri godine.

Tri sedmice kasnije planirali su večeru. Ervin je kupio namirnice, Sanja stigla kasnije nego dogovoreno jer joj se posao produžio. Izvinila se bez uvjeravanja da nije njena krivica, a on podgrijao jelo bez tihog kažnjavanja. Nije se dogodilo ništa što bi vrijedilo staviti u ljubavnu poruku. Ipak, dok su jeli malo presuhu tjesteninu, Sanja je pomislila da upravo takve večeri mogu razlikovati novi početak od ponavljanja. Sutradan ga je nazvala usred običnog dana, samo da čuje kako mu je prošlo jutro.