Dunja je došla fotografisati nove apartmane svojih roditelja i zatekla komšije ispred rampe. Njena majka rekla je da ljudi vole praviti problem čim neko nešto uloži. Otac je pokazivao novi daljinski upravljač kao dokaz da je prostor napokon uređen. Iza rampe pružala se staza kojom je Dunja kao djevojčica nosila peškir do rijeke. Sada je tabla obećavala gostima mir bez prolaznika, kao da su komšije bile buka koju je dovoljno isključiti pritiskom dugmeta.

Među okupljenima je stajao gospodin Jovo, koji je održavao stazu dok su njeni roditelji radili u inostranstvu. Nije tražio ulaz u dvorište apartmana. Tražio je prolaz kojim se moglo do obale bez obilaska preko prometne ceste. Otac je odgovorio da ljudi ionako ostavljaju smeće. Jovo je podigao staru kantu koju je nosio da pokupi otpatke, ali nije rekao ništa. Dunji je ta šutnja bila neugodnija od cijele rasprave.

Otvaranje je bilo zakazano za podne. Stigli su rođaci, lokalni muzičar i dvoje gostiju koji su pomislili da je okupljanje pred rampom dio dočeka. Dunja nije snimala. Rekla je roditeljima da neće praviti promotivnu priču o mjestu čiji mir počinje time što se drugima otežava svakodnevni put. Majka je kazala da im tako okreće leđa pred svijetom. Dunja je odgovorila da je upravo svijet ispred kapije, i da ga ne mogu zauvijek prikazivati samo kroz fotografije prazne obale.

Rasprava nije riješena u jednom danu. Roditelji su privremeno otvorili rampu, a potom razgovarali sa susjedima i nadležnom službom o jasnom razdvajanju staze od privatnog dvorišta. Dio ograde su pomjerili, izgubili nekoliko planiranih parkirnih mjesta i postavili jednostavan prolaz. Dunja nije odlučivala o pravnom statusu zemljišta, ali je odbila uljepšavati spor dok traje. S ocem je nekoliko sedmica razgovarala samo o praktičnim stvarima, a majci je slala slike vlastitog života koje više nisu sadržavale njihovu investiciju.

Kada je ponovo došla, Jovo je nosio istu kantu niz slobodnu stazu. Otac je kosio travu s druge strane nove ograde. Nisu bili prijatelji kao prije, ali su se pozdravili. Dunja je sjela kraj rijeke i napravila jednu fotografiju na kojoj se u daljini vide ljudi. Poslala ju je roditeljima. Otac je pitao može li je staviti na stranicu apartmana. Rekla je da može, ako ne izbriše prolaznike. Ovoga puta odgovorio je samo da neće.