Daria i Milen nisu bili na moru šest godina. Novac su stavljali u posebnu ušteđevinu, od sitnih povrata i poslova koje su radili poslije redovne smjene. Milen je u februaru kupio polovne peraje i držao ih iza ormara, kao dokaz da će se ovog puta zaista dogoditi. Daria je u aprilu bratu posudila gotovo cijeli iznos. Rekao je da mu treba kratko, samo dok naplati veliki posao. Mužu nije rekla jer je vjerovala da će novac vratiti prije rezervacije.
U junu je Milen tražio da odaberu smještaj. Daria je svaki prijedlog odbacivala zbog nečeg drugog: previsoke cijene, daleke plaže, stepenica. On je mislio da više ne želi putovati s njim. Te večeri priznao je taj strah dok je prao posuđe. Daria je stajala kraj prozora i shvatila da ga njena tajna već tjera da pogrešno objašnjava njihov brak, a ona mu dopušta da problem traži u sebi.
Rekla mu je gdje je novac. Milen je zatvorio slavinu, ali nije odmah odgovorio. Potom je pitao koliko puta ga je odbila s prijedlogom da pomognu njegovoj majci oko prozora jer moraju štedjeti. Daria se nije sjećala tačnog broja. To je bilo gore nego da se sjećala. Bratovo hitno pitanje odmah je dobilo odgovor, a njihove zajedničke želje mjesecima su morale dokazivati da zaslužuju izdatak i dodatni rad.
Brat nije imao novac za povrat. Posao nije naplatio, a dio posudbe potrošio je na druge stvari. Daria je pred Milenom razgovarala s njim, jasno rekla da je posudila zajednički novac bez dogovora i zatražila realan plan vraćanja. Nije prebacila odgovornost na brata. Milen je odbio da i dalje žive po njenom osjećaju da se on uvijek nekako može strpjeti. Dogovorili su da veće iznose ne daju bez razgovora, čak ni najbližima.
Tog ljeta nisu otišli na more. Proveli su nekoliko dana na obližnjem jezeru, ljuti što to nije put koji su planirali, ali sposobni i da uživaju u vodi. Daria nije nazivala skromniji odmor dokazom da im ništa više ne treba. Milen je ponio peraje i jednom ih zaista upotrijebio. Kad je brat počeo vraćati novac, stavljali su ga na isto mjesto, ovaj put oboje znajući svaku uplatu. Naredno more nije postalo obećanje da je sve oprošteno. Postalo je plan koji više niko nije smio potajno premjestiti u tuđi život.