Iva me nije pitala da lažem. Trebala joj je preporuka za posao voditeljice prodavnice, a ja sam s njom radila dovoljno dugo da znam koliko dobro pamti narudžbe i smiruje nezadovoljne kupce. Ponudila sam se prije nego što je završila rečenicu. U pauzi smo jele kifle na skladišnim kutijama i smijale se zamišljajući je u kancelariji s vratima koja se mogu zatvoriti. Rekla sam joj da će sigurno dobiti poziv.
Kad me vlasnica druge prodavnice nazvala, razgovor je počeo upravo tako. Nahvalila sam Ivinu urednost i iskustvo. Onda sam dodala da se teško snalazi pod pritiskom i da bih, kao prijateljica, voljela da joj posao ne bude prezahtjevan. Izgovorila sam to glasom brižne osobe. Nisam rekla da Iva upravo rješava reklamaciju koju naš šef nije htio preuzeti. Ni da me plaši jutro u kojem će neko drugi sjesti na njenu kutiju.
Poziv na razgovor nije stigao. Iva je nekoliko dana provjeravala telefon, a zatim rekla da vjerovatno nisu ni razmotrili prijavu. Ponudila sam joj pola svoje kifle. Mogla bih reći da sam se tada stidjela, ali istina je da sam prvo osjetila olakšanje. Naš mali svijet ostao je isti. U njemu sam bila potrebna, duhovita i poznata. Nisam morala tražiti prijateljstvo izvan radnog vremena niti priznati koliko ga imam malo.
Istinu je saznala slučajno, od bivše kolegice koja je počela raditi u toj prodavnici. Vlasnica je spomenula zabrinutu preporuku. Iva me sačekala nakon smjene, bez optužbi koje bih mogla nazvati pretjerivanjem. Pitala je šta sam rekla o pritisku. Počela sam objašnjavati da nisam mislila ništa loše. Ona me prekinula: "Nisam te pitala šta si mislila." Morala sam izgovoriti tačne riječi i čuti koliko su bile pažljivo odabrane.
Nije prihvatila moj prijedlog da odmah nazovem i sve popravim. Nije htjela da njena nova prilika zavisi od još jednog mog razgovora. Prijavila se drugdje i za preporuku navela šefa s kojim se često prepirala, jer je barem znao zbog čega se prepiru. Ja sam vlasnici ipak priznala da sam dala netačnu procjenu. To nije vratilo vrijeme, niti mi donijelo pravo da očekujem oprost.
Iva je dobila drugi posao. Posljednjeg dana donijela je kolače svima, pa i meni. Zahvalila mi je kad sam joj dodala jaknu, jednako pristojno kao ostalima. Sada pauzu provodim u malom parku. Ponekad napišem poruku da vidim kako je, pa je izbrišem prije slanja. Još učim razliku između toga da mi neko nedostaje i uvjerenja da zbog tog nedostajanja mora ostati tamo gdje ga mogu naći.