Šoljica se razbila kad je konobarica sklanjala tanjir s ruba stola. Čaj je završio na podu, nekoliko kapi na Damirovoj cipeli. Skočio je tako naglo da je Belma prvo pomislila kako se opekao. Zatim je počeo govoriti o nesposobnosti, cijeni usluge i ljudima kojima nije mjesto pred gostima. Konobarica se izvinjavala dok je čučala kraj krhotina. Damir je tražio vlasnika, sve glasnije, kao da ga udaljenost opravdava.

Belma je poznavala taj redoslijed. Nešto malo pođe loše, on napravi predstavu, osoblje popusti, a ona poslije ostavi veću napojnicu. Kod kuće bi mu rekla da je pretjerao. On bi odgovorio da neko mora održavati standarde. Godinama je njegovu grubost nazivala zahtjevnošću, riječju koja je bolje stajala uz čovjeka za kojeg se udala. Tog dana gledala je konobaričine prste među komadićima porculana i više nije mogla održati tu zamjenu.

Rekla je djevojci da donese metlu i ne skuplja staklo rukama. Damir ju je prekinuo, bijesan što se miješa dok on rješava problem. Belma je ustala. Kazala je da razbijena šoljica nije razlog da se odraslu osobu ponižava pred punom salom. Nekoliko gostiju pogledalo je prema njima. Damir je stišao glas i rekao joj da ga ne sramoti. Upravo je ta rečenica, izgovorena nakon svega, učinila da joj se ruke prestanu tresti.

Vlasnik je prišao nudeći besplatan čaj. Damir je odbio i ponovio da želi posljedice za konobaricu. Belma je rekla da će platiti ono što su popili i otići. Nije tražila da je osoblje podrži niti da je pohvale za pristojnost. Iz torbe je izvadila novac za račun. Vlasnik je konačno rekao da otkaz nije predmet razgovora s gostima. Damir je pogledao prema njoj, čekajući poznati znak da se sve ipak može smiriti.

Izašla je sama. Na tramvajskoj stanici nije osjetila pobjedu, nego umor od tolikih prethodnih puta kada je ostala sjediti. Damir joj je slao poruke o lojalnosti. Odgovorila je samo da će razgovarati kod kuće, kad prestane zahtijevati izvinjenje od nje. Nije htjela od ovog napraviti još jednu svađu poslije koje će ona popravljati raspoloženje. Pozvala je sestru i rekla tačno šta se desilo, bez uobičajenog umanjivanja.

Njihov razgovor trajao je nekoliko večeri. Damir je prvo tvrdio da je bio umoran, zatim da nije tako mislio. Belma mu nije ponudila lakšu verziju događaja. Ostala je u braku, ali više nije ostajala za stolom kad bi počeo vrijeđati. Nekoliko mjeseci kasnije ponovo je otišla u isti salon, sama. Konobarica je nije prepoznala. Belma je naručila čaj i bila zahvalna što od nje niko ne očekuje priču.