Nina je stigla na pristanište sedam minuta nakon polaska. Trajekt se još vidio, dovoljno blizu da čovjek pomisli kako bi se mogao predomisliti. Na klupi je sjedio muškarac s velikom papirnom kesom. Rekao je da mahanje ne pomaže, već je pokušao. Nina je spustila torbu i otvorila raspored. Sljedeći polazak bio je ujutro. Otok je do tada zamišljala kao dnevni izlet s preciznim završetkom, nikako kao mjesto u kojem će ostati bez četkice za zube.
Muškarac se zvao Boris. U kesi je nosio pokvareni zidni sat koji je preuzeo iz kuće pokojne tetke. Nije želio pozvati rođake i zamoliti da ga vrate u kuću koju je upravo zaključao. Nina nije željela zvati kolegicu kojoj je tvrdila da putuje s društvom. Sama putuje već dvije godine, ali svako objašnjenje na poslu završavalo je ponudom da je upoznaju s nečijim bratom. Tako su njih dvoje najprije podijelili dvije male laži, pa tek onda sendvič.
Vlasnica jedine otvorene gostionice imala je dvije sobe. Nina je osjetila olakšanje koje nije pokušala sakriti. Boris je samo pitao u koliko sati služe večeru. Za stolom joj je pričao o tetki koja je sat godinama držala zaustavljen jer joj je otkucavanje smetalo. Nina je pitala zašto ga onda nosi na popravak. Nije znao. Rodbina mu je rekla da tako treba, a on je bio dobar u izvršavanju posljednjih zadataka.
Poslije večere prošetali su do pristaništa. Nina je priznala da je ostala predugo u malom muzeju jer joj se nije vraćalo. Posao je u ponedjeljak čekao isti kao prethodnih devet godina. Boris je rekao da je on namjerno hodao sporije nizbrdo. Kuća je prodana, a odlaskom bi prestala postojati mogućnost da se tetka pojavi na vratima i prigovori kako je pogrešno zatvorio škure. Nisu jedno drugom nudili rješenja. More je ispunjavalo dovoljno praznina između rečenica.
Ujutro je Boris stigao na doručak bez kese. Sat je ostavio vlasnici gostionice koja ga je odmah prepoznala iz tetkine kuhinje. Nina je kupila dvije karte i ovaj put provjerila vrijeme samo jednom. Na palubi su sjeli jedno pored drugog, bez velikih riječi o slučajnosti. Kada joj je predložio ručak iduće subote, odgovorila je da mora pogledati raspored. Zatim je zatvorila telefon prije nego što ga je otključala. "Zapravo, subota mi odgovara", rekla je, ostavljajući povratak otvorenim.