Narukvicu je dobila za četrdeseti rođendan, pred dvanaest prijatelja i tortom koja je već počela gubiti oblik. Adnan je kutiju otvorio polako, uživajući u pažnji. Emina nije često nosila nakit, ali narukvica je bila jednostavna i lijepa. Svi su govorili kako je dobro poznaje. Kasnije, kada su ostali sami, pitao je je li primijetila koliko je Jasmina bila zavidna. Emina se tada nasmijala jer nije znala šta bi drugo odgovorila.

Veza se završila u januaru, mirnije nego što je očekivala. Razdvojili su knjige i dogovorili povrat ključeva. Adnan nije spomenuo narukvicu. Emina ju je odložila u ladicu, zajedno s ulaznicama za koncert na kojem su se prvi put poljubili. Nije željela bacati stvari dok je još ljuta, niti iz svake uspomene praviti dokaz protiv čovjeka s kojim je provela četiri godine. Mislila je da im barem takav rastanak pripada.

U martu je nazvala Adnanova sestra. Pitala je kada može preuzeti majčinu narukvicu. Emina je rekla da ne razumije. Sestra je objasnila da ju je Adnan posudio za fotografisanje, navodno kao rekvizit koji će nositi jedna poslovna saradnica. Majka je sada tražila nakit za porodičnu svečanost. Na drugoj strani linije nastala je ista tišina kao u Emininoj kuhinji. Obje žene shvatile su da razgovaraju o različitim verzijama iste kutije.

Adnan se razljutio što je sestra zvala bez njega. Emini je rekao da je namjeravao kupiti sličnu narukvicu i zamijeniti je prije nego što iko primijeti. Novac mu tada nije odgovarao, a poslije je zaboravio. Pitala ga je zašto joj jednostavno nije kupio knjigu. Odgovorio je da ona ne razumije pritisak velikih rođendana. U toj rečenici nije bilo njenog ukusa, samo njegovog straha da će pred prijateljima izgledati manje uspješan.

Narukvicu je odnijela njegovoj majci lično. Žena je otvorila vrata s izrazom spremnim za neprijatan razgovor, ali Emina nije došla po presudu. Ispričala je kako je nakit dobila i predala kutiju. Majka je rekla da joj je žao. Emina je povjerovala toj kratkoj rečenici više nego svim Adnanovim objašnjenjima. Popile su kafu, pričale o vremenu i pustile da posjeta završi bez zajedničkog ismijavanja čovjeka kojeg su obje poznavale.

Uvečer je Emina iz ladice izvadila koncertne ulaznice. Nije ih bacila. Taj poljubac se dogodio, čak i ako je rođendanski poklon bio lažan. Adnanu je poslala samo potvrdu da je narukvica vraćena. Njegovu poruku da je pretjerala ostavila je bez odgovora. Prijateljima koji su kasnije pitali za nakit rekla je istinu, bez ublažavanja. Više nije željela nositi teret njegove velikodušnosti, čak ni u obliku priče koja je svima bila ugodnija.