Privremeni stan imao je dvije spavaće sobe, ali samo jednu policu u frižideru koja nije bila napukla. Irena ju je podijelila papirnom trakom. Lijevo njeno, desno Milanovo. Oboje su se našli u istom smještaju nakon što je vlasnik njihove stare zgrade prodao stanove, a novi ugovori još nisu bili spremni. Poznavali su se iz hodnika, dovoljno da se pozdrave, premalo da znaju ko ostavlja mokru krpu na sudoperu.
Prva sedmica bila je niz sitnih pregovora. Milan je slušao radio dok doručkuje, Irena radila noću i spavala do kasno. Ona je ostavljala cipele kod vrata, on uredno slagao svoje, ali gubio ključeve. Nisu bili mladi studenti kojima nered izgleda kao sloboda. Oboje su imali četrdeset pet godina i navike učvršćene dugim samostalnim životom. Svađali su se pristojno, s rečenicama koje počinju molbom i završavaju uzdahom.
Jedne večeri nestalo je struje. Irena je izašla iz sobe s laptopom koji se gasio, Milan s nedovoljno skuhanom tjesteninom. Našli su svijeću, otvorili konzervu graha i večerali za malim stolom koji su dotad koristili samo za račune. Irena je pričala o bivšem poslu koji joj je nedostajao više nego bivši muž. Milan joj je priznao da nikad nije razumio zašto ljudi misle da miran čovjek nema šta reći.
Nakon toga su prestali odvojeno kuhati svake večeri. Milan je naučio ugasiti radio prije njenog buđenja, Irena skloniti cipele kad zna da nosi kese. Nisu vodili evidenciju ustupaka. Kada je stigao datum preseljenja, oboje su reagovali previše veselo. Milan je odmah počeo tražiti kutije. Irena je cijelo veče pretraživala prodavnice namještaja, iako je već imala dovoljno svega osim razloga da ostane u dnevnoj sobi.
Tri dana prije odlaska poljubili su se dok su dijelili preostalu hranu. Milan je zatim upitao treba li odustati od novih stanova. Irena je osjetila koliko bi to bilo lako i koliko bi ih brzo pretvorilo u vezu koju nosi povoljan najam. Rekla je da želi preseliti i vidjeti hoće li jedno drugo birati kad mogu zatvoriti vlastita vrata. Milan je bio razočaran, ali je priznao da želi isti odgovor.
Prvu subotu poslije selidbe pozvao ju je na večeru. Došla je bez papuča i bez primjedbe na radio. Milan je pripremio tjesteninu koja ovog puta nije ostala tvrda. Na stolu je stajala mala papirna traka iz njihovog starog frižidera. Irena ju je uzela, zgužvala i bacila. "Večeras ne dijelimo ostatke", rekla je. Poslije večere ostala je jer je željela, a ujutro se vratila u svoj stan da zalije biljke i uživa u tišini koja više nije značila samoću.