"Bez naših dragih volonterki ništa ne bi bilo moguće", rekao je Zlatan pred punom salom. Zatim je spustio mikrofon na sto, okrenuo se pomoćniku i dodao da će žene barem ovaj put šutjeti ako dobiju cvijeće. Zvučnici su prenijeli svaku riječ. Prvo se začuo jedan nervozan smijeh, zatim tišina. U prvom redu sjedile su žene koje su prethodna dva dana slagale stolice i pakovale poklone za gradski festival.
Među njima je bila njegova partnerica Jasmina. Nije uzela buket koji joj je mladi pomoćnik pružio. Godinama je vodila raspored dobrovoljnog rada, stalno tražeći da se smjene skrate i obroci obezbijede na vrijeme. Zlatan je privatno govorio da razumije. Javno ju je hvalio kao srce organizacije. Sada je čula kako njen glas, i glas ostalih, u njegovoj glavi postaje buka koju treba utišati karanfilima.
Zlatan je brzo uzeo mikrofon i rekao da je šala ispala nespretno. Jasmina je ustala i zamolila da ga dobije. Nije iznosila njihov privatni život. Pitala je hoće li sutrašnja ekipa konačno dobiti pauzu koju je tražila. Jedna žena dodala je pitanje o prevozu kući nakon završetka. Druga o rukavicama za čišćenje. Sva pitanja bila su toliko obična da je njegov raniji govor odjednom zvučao kao skupa zamjena za jednostavne odgovore.
Direktorica centra prekinula je dodjelu i pozvala ih da odmah sjednu s koordinatoricom, dok Zlatan ostane odgovarati publici. Nisu napustile festival niti ga spasavale po svaku cijenu. Dogovorile su kraće smjene, hranu i prevoz, pa nastavile one poslove na koje su pristale. Dio programa je otkazan jer više nije bilo dovoljno besplatnih sati. Jasmina prvi put nije ponudila vlastito veče da zakrpi tuđi plan.
Kod kuće je Zlatan rekao da mu nije morala otežavati pred svima. Jasmina je odgovorila da je on sam uključio publiku u svoje mišljenje. Nije se ljutila samo zbog jedne rečenice, nego zbog godina u kojima je zahvalnost koristio da ne promijeni ništa. Zamolila ga je da neko vrijeme sam vodi kućne dogovore koje je ona do tada pamtila. Nije to bila kazna s preciznim rokom. Željela je vidjeti hoće li primijetiti rad koji nema mikrofon.
Naredne godine Zlatan nije držao uvodni govor. Radio je na ulazu, dijelio vodu i poštovao vrijeme pauze. Jasmina je došla kao posjetiteljka s prijateljicama. Kada joj je ponudio da uđe preko reda, odbila je. Sačekala je svoj red, kupila kartu i ušla. On je ostao za stolom, ovaj put bez cvijeća kojim bi skratio razgovor. Kasnije su se sreli na kafi i prvi put pričali o programu koji je ona zaista imala vremena pogledati.