Na rođendan mi je donio fotoaparat. Dugo sam ga željela, ali sam kupovinu odgađala dok ne skupim dovoljno. Držala sam kutiju i bila dirnuta što je zapamtio tačan model. Armin je gledao moju reakciju s vidljivim zadovoljstvom. Rekao je da zaslužujem nešto lijepo, a ne stalno čekanje. Zagrlila sam ga, fotografisala tortu i cijelo veče prijateljima govorila koliko je pažljiv. Nisam znala da se njegova pažnja nalazi u mojoj skoro praznoj koverti.
U koverti sam držala vlastitu ušteđevinu, odvojenu od novca za zajedničke troškove. Armin je znao gdje stoji jer sam mu jednom pokazala koliko mi još nedostaje. Nekoliko dana poslije rođendana otvorila sam je da dodam novac i zatekla tek mali dio. Prvo sam se uplašila da sam pogrešno izbrojala. Onda sam se sjetila cijene fotoaparata. Poklon je postao težak predmet na stolu prije nego što sam ga i dodirnula.
Armin nije dugo poricao. Rekao je da je samo ubrzao ono što sam ionako planirala i dodao manji dio svoga novca. Mislio je da ću biti sretna. Pitala sam zašto mi nije rekao pri uručenju. Odgovorio je da bi time pokvario iznenađenje. U toj rečenici čula sam sve što je smatrao važnim: trenutak u kojem je velikodušan, moje oduševljenje, priču koju ću pričati drugima. Moje pravo da odaberem vrijeme kupovine nije dobilo mjesto u kutiji.
Ponudio je da novac vrati kad bude mogao. Nisam odmah tražila da odnesemo aparat nazad, iako sam ga danima izbjegavala koristiti. Željela sam ga i dalje, što je razgovor činilo težim. Armin je pokušao iskoristiti tu želju kao dokaz da je postupio dobro. Rekla sam da koristan rezultat ne mijenja način na koji ga je dobio. Mogla sam voljeti aparat i biti ljuta što sam pred drugima zahvaljivala za novac koji mi je uzeo.
Vratio je iznos koji je uzeo u nekoliko dijelova. Prijateljima sam, kad su spominjali poklon, objasnila kako je zapravo kupljen. Armin je smatrao da ga kažnjavam javnim pričanjem. Nisam iznosila svaki detalj naše rasprave, samo nisam željela nastaviti sliku na kojoj se zasnivala njegova odluka. Povjerenje smo obnavljali sporije od ušteđevine. Ponekad sam provjeravala kovertu i kada nije bilo razloga, ljuta što je i to postalo dio mog dana.
Kasnije sam aparatom snimila izložbu lokalnih rukotvorina i dobila malu narudžbu za fotografisanje. Zarađeni novac spremila sam sama. Armin me pitao šta ću s njim. Rekla sam da još ne znam. Ovaj put nije predložio da mi pomogne odlučiti iznenađenjem. Sjedio je pored mene dok sam pregledala fotografije, bez pokušaja da moj napredak pretvori u dokaz da je njegova prvobitna ideja ipak bila dobra.