Sara je voljela kuće strave na vašarima. Voljela je unaprijed znati da će se prepasti, vrisnuti i odmah zatim nasmijati. Kada je pitala Vedrana želi li ući, rekao je da naravno želi. U stvarnosti nije volio ni hodnike u kojima se svjetlo pali sa zakašnjenjem. Ali Sara ga je gledala veselo, a on je zamislio kako će ga poslije držati za ruku, zahvalna što je uz nekoga ko se ničega ne boji.
Već kod ulaza počeo je pričati previše. Komentarisao je plastične pauke, lošu muziku i glumca koji je očigledno nosio gumenu masku. Sara se smijala, misleći da je zaigran. U drugoj prostoriji nešto je udarilo iza zida i Vedran je poskočio toliko da je ispustio kartu. Pokušao se nasmijati, ali mu se dlan oznojio. Nije ga bilo stid što se uplašio jednom. Bilo ga je stid što zna da će se isto desiti pri svakom narednom koraku.
Kod zavjese koja je vodila dalje stao je. Sara je krenula, pa se vratila kad je vidjela da je ne prati. Rekao je da mu se ne ide dalje. Ona je prvo pomislila da je dio šale. Kada je ponovio ozbiljno, pogledala je oko sebe i pitala radnicu gdje je izlaz. Nije zahtijevala da još malo izdrži, niti ga vukla naprijed uvjeravajući da nije strašno. Izašli su na svjetlo pored skladišta praznih kutija.
Vedran je očekivao zadirkivanje. Umjesto toga Sara je pitala želi li sjesti. Rekao je da joj je pokvario zabavu. Odgovorila je da joj je manje zabavno hodati pored osobe koja se muči i glumi suprotno. Nije prestala voljeti kuće strave zato što ih on ne voli. Samo nije smatrala da se veče mora završiti istim putem kojim su ušli. Kupila je šećernu vunu i ponudila mu dio bez šale o utjehi za dijete.
Sjedili su na zidiću dok se ritam vašara vraćao oko njih. Vedran je priznao da je htio djelovati hrabro. Sara je rekla da njoj ne treba tjelohranitelj za gumene maske. Onda je ispričala kako se užasava vađenja stvari iz dubokog kuhinjskog ormara jer uvijek zamišlja pauka. Vedran se nasmijao tek kad se i ona nasmijala. Nije to iskoristio da poravna rezultat njihovih strahova.
Na kraju večeri otišli su na mirnu vožnju malim panoramskim vozom. Sara je držala njegovu ruku, upravo kako je zamišljao, ali ne zbog njegove predstave hrabrosti. Sljedeće godine u kuću strave ušla je s prijateljicom, dok ih je Vedran čekao s toplim napicima. Kad je izašla, zadihana i sretna, poljubila ga je pred ulazom. Nije pitao ko ju je unutra zaštitio. Znao je da ga bira iz sasvim drugih razloga.