Na cedulji koju je našao u džepu posuđenog kaputa pisalo je: "Treći sprat, zelena vrata, petak u sedam." Nije bilo potpisa. Mirza je pretpostavio da je poziv ostavio njegov prijatelj kuhar, koji je svakog mjeseca organizovao večere na neobičnim mjestima. Prijatelj se nije javljao, a Mirzi se nije provodila još jedna večer pred televizorom.

Zelena vrata otvorila je žena s trakom za pakovanje zalijepljenom za rukav. Iza nje su stajale kutije, rastavljena polica i dva identična tostera. Mirza je podigao bocu soka. "Jesam li zakasnio?" Žena ga je pogledala, zatim cedulju, i nasmijala se toliko iskreno da mu je bilo lakše priznati grešku.

Zvala se Dunja. Večera je bila u susjednom ulazu. Ona je upravo razdvajala stvari poslije razvoda i pokušavala odlučiti koji toster pripada kome. Kupili su ih oboje, ne znajući da je drugi već kupio isti. Ta joj je sitnica sada izgledala kao sažetak posljednje godine braka.

Mirza je mogao otići. Umjesto toga pitao je treba li pridržati policu dok skine posljednji vijak. Rekla je da treba, ali samo to. Nije tražila savjet, društvo ni čovjeka koji će joj objasniti da sve ima razlog. On je pridržao policu. Radio je kao restaurator namještaja i primijetio da se jedna noga rasklimala mnogo prije selidbe.

Dok je zavrtao vijak, stigao je njen bivši muž po kutije. Zastao je na vratima ugledavši nepoznatog muškarca. Dunja je objasnila grešku s pozivom, a njemu je objašnjenje očito zvučalo previše zgodno. Mirza je osjetio potrebu da se opravdava. Dunja ga je preduhitrila: "Došao si po stvari. Sve tvoje je uz prozor."

Kad je stan opet utihnuo, zahvalila mu je što nije napravio predstavu od svog prisustva. Mirza je rekao da ni on ne bi znao gdje stajati u takvoj sceni. To priznanje bilo joj je draže od samouvjerenog osmijeha.

Otišao je na večeru tek pred desert. Sutradan je Dunji ostavio broj stolara koji popravlja police i dodao svoj broj, uz napomenu da kafa nema veze s popravkom. Odgovorila je nakon dvije sedmice. Trebalo joj je vremena da se novi stan prestane činiti privremenim.

Na prvom dogovorenom sastanku čekala ga je pred knjižarom. Nosila je isti kaput, sada bez ljepljive trake. Mirza je pitao jesu li ovo prava vrata. Dunja ga je uhvatila pod ruku i povela niz ulicu. "Večeras jesu."