Na novoj pločici za vrata pisalo je samo prezime vlasnice stana. Lana je naručila pločicu sama, između dogovora s majstorom i kupovine zavjesa. Kada ju je donijela, Iva je pitala gdje je njeno ime. Lana je odgovorila da je tako jednostavnije za poštu. Živjele su zajedno šest godina. Pošta je svih tih godina uspijevala pronaći obje, čak i kada bi poštar njihovu staru adresu pogrešno izgovorio.
Iva nije podigla glas. Odložila je šarafciger i otišla po hljeb, iako su ga već imale. Lana je ostala u hodniku s pločicom koja je odjednom izgledala veća nego u prodavnici. Nije skrivala vezu od prijatelja. Njena porodica je znala, kolege također. Ipak, u novoj zgradi predstavila je Ivu kao osobu s kojom dijeli stan. Rečenica je bila tačna na način na koji zatvorena vrata mogu ostaviti čovjeka napolju.
Kada se Iva vratila, razgovarale su za još neraspakovanim kuhinjskim stolom. Lana je rekla da joj je potrebno vrijeme da upozna komšiluk. Iva je odgovorila da ne traži zastavu na balkonu ni objašnjenje svakom prolazniku. Tražila je da njeno prisustvo ne postane privremeno čim se pojavi neko nepoznat. Stan je Lana kupila vlastitim novcem, ali život u njemu planirale su zajedno. Te dvije činjenice nisu trebale poništavati jedna drugu.
Lana je htjela reći da se Iva lakše usuđuje jer je odrasla u drugačijoj porodici. Zaustavila se. To objašnjenje je koristila godinama, a Iva je u međuvremenu naučila šutjeti pred njenom tetkom, sjediti malo dalje na svadbama i čekati da je Lana predstavi. Nije svaka stara bojazan zasluživala novu žrtvu iste osobe. Lana je prvi put pitala koje je od tih malih povlačenja Ivu najviše boljelo.
Odgovor nije stigao brzo. Razgovor je trajao duže od večere, s pauzama u kojima su jele hladan hljeb i sir. Nisu odlučile da će od sutra sve biti lako. Dogovorile su se da Lana više neće birati riječi u Ivino ime. Sljedećeg jutra Lana je odnijela pločicu u radnju i naručila novu. Prodavač nije tražio objašnjenje. Pitao je samo žele li imena jedno pored drugog ili jedno ispod drugog.
Kod kuće je Iva pridržavala pločicu dok je Lana zatezala šarafe. Komšinica s istog sprata zastala je da se predstavi. Lana je rekla njihova imena i dodala da joj je Iva partnerica. Komšinica im je ponudila višak tegli i upozorila na prozor koji propušta kišu. Vrata su zatvorile bez velikog uzdaha. Iva je prešla prstom preko oba imena, pa rekla da sad još moraju odlučiti čije će cipele prve stati u premali ormarić.